Page 112 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI - KULTURA SJEĆANJA

Almir BAŠOVIĆ
PRIVIĐENJA IZ

SREBRENOG VIJEKA

Drama Priviđenja iz srebrenog vijeka bosanskohercegovačkog i bošnjačkog književnika
Almira Bašovića (Sarajevo, 1971) nastala je prije petnaest godina i imala je zapažen pozorišni

život. Posvećena je žrtvama srebreničkog genocida. Drama Priviđenja iz srebrenog vijeka
prvi put je izvedena u novembru 2003. godine u Narodnom pozorištu u Sarajevu, u režiji
Elmira Jukića. Izvođena je, među ostalim, i u Austriji i Češkoj Republici, a prevedena je na

engleski, italijanski, francuski, makedonski, njemački i turski jezik

(odlomak)

ECCE FEMINA Dolazila sam kod doktora, pa rekoh da usput svratim...

SLUŽBENIK:
Ured Crvenog krsta. Službenik priča na telefon. Jeste li popunili formular?

SLUŽBENIK: FATIMA:
Znam, dušo, znam. Smiri se. Jesam. U stvari, u posljednje vrijeme slabije vidim.
Znaš i sama da ovakvu platu ne bih imao ni u jednoj firmi. Doktor kaže šećer...
Dobro, razumijem te. Ali, shvati i ti mene.
Ne mogu ja zbog tvojih snova ostaviti posao. SLUŽBENIK:
Osim toga, toj ženi koju sanjaš, kao i svim ostalim ženama, Pustite sad doktore.
mi pokušavamo pomoći. Jeste. Jeste li vi popunili formular?
Tačno. Slušaj, i ja sam umoran i nešto me boli glava.
Ne, ja ne sanjam te nesretne žene...Tačno. FATIMA:
Rijetko sanjam posao... (dajući mu formular)
Dobro, smiri se, molim te. Predajem ga već peti put.
Znaš šta ti nisam rekao? Juče sam sa šefom išao na piće. Popunila mi Sena. Komšinica.
Mislim da ćemo na odmor ići kao što smo planirali. Jeste. Baraka do moje. I u Srebrenici smo bile komšinice.
Pozvao nas je da idemo kod njega u Škotsku. Sjećam se, kad se udavala, njen je...
To mi ne možeš odbiti. Ti znaš šta to znači?
Ne samo povišicu, već i napredovanje... SLUŽBENIK:
U redu... Dobro... Znam, ali shvati i ti mene.. Dobro, dobro...
Kad su zadnji put viđeni?
(Ulazi Fatima. Gura civare sa slikom svog sina i muža.
Uzme sliku. Prevrne civare i sjedne na njih.) FATIMA:
Pričao mi jedan Osman iz Bratunca.
SLUŽBENIK: Kad se dim razišao, njih više nije bilo...
Čekaj, evo neke žene. Kažem, evo žene. Jeste, u uredu.
Čućemo se kasnije. Hajde... SLUŽBENIK:
Izvolite... Kakav dim?

FATIMA: FATIMA:
Nestali mi muž i sin. Ono kad su bacali otrove...
U julu hiljadudevetstodevedesetpete. To se ne može!
Nikad ništa nisam čula. Čovjek nije stvoren da tako truhne.

112 2/7/2020 STAV