Page 109 - STAV broj 278

(odlomci)

* Možda postoji neki način da i oni vide “Ne razumijem, ništa ne razumijem”,
“Moj Dino, svi sretni snovi – ma go- nas žive?, pitao se sad Dino. povikne sad malo i Dino, i dalje ne shva-
tovo da su u zeru isti. Puni blještave svje- Možda su naši životi za njih neki živi ćajući ništa.
tlosti, nekakva ushićenja, razbarušenosti, san koji oni povremeno prate i čude se? “Nemoj mi reći da ne znaš ono o čemu
varljivih obećanja (to upamti) i onih, ne- Možda se oni čude nama živima i sebi cijeli svijet već nekoliko sati bruji?”
kakvih, neobuzdanih smijehova, kratkih i kad su bili živi? “Mrtve mi majke, ne znam.”
vrckavih pogleda i svi do reda lahko zabo- I možda bi sve činili drugačije da opet Rijetko se Dino zaklinjao, ali ovaj put
ravljivi. Dok su ti oni pravi snovi, životni ožive, pa nam putem sna odašilju neke mu se sve činilo tako ozbiljnim, pa izreče
snovi, dobri moj Dino, što ih bilježimo poruke? i tako ozbiljnu zakletvu spominjući kao
kao vjesnike važnih događaja, pa i nesre- I možda je onda na nama da razotkri- zalog mrtvu majku.
ća – tamni kao nebo pred oluju, obavijeni vamo te poruke koje bi trebale postati ži- Gogo ga je promatrao podulje i sve ne-
sjetom i svaki na svoj način obilježeni po- votne vodilje onima koji nemaju nikoga, što pogledom sumnjičavo mjerkao: “Nisi
nekim upečatljivim detaljima koji mogu kao što je on? gledao televiziju?”, upita ga.
proganjati danima!” * “Gdje? Šlikova nema ni telefon, a kamoli
* 11. septembra, prije dvanaest godina, televiziju!” – pravdao se Dino što eto nije,
A onda mu pade napamet kako su sno- točno na današnji dan, u ono lijepo sun- ni sam ne zna zbog čega, gledao televiziju.
vi jedina veza živih s mrtvima. U snovima čano septembarsko poslijepodne umrla “A tamo u lokalu ima televizija?”
ih vidimo i prozborimo koju riječ s njima mi je majka! “Tamo gdje igram fliper nema!”
iako su mrtvi! I pogled mu se zaustavi na onom me- “Ti igraš fliper, Amerika se trese, a svi-
talnom neboderu koji je od svih zgrada jet podrhtava. Avionima na njujorške ne-
najviše stršio u nebesa. bodere, oni idioti... tisuće mrtvih... shva-
Pa i nije baš nešto stršio. ćaš... avionima, ona tvoja luda Al-Kaida
I to mi je neki neboder, pomisli Dino, hoće srušiti svijet.”, poviknu opet Gogo i
i prisjeti se slike iz novina na kojoj su bila lupi štakom po stolu.
ona dva spojena nebodera u Kuala Lum- “Kakve ja imam veze s tom Al-Kai-
puru, u Maleziji. dom?”, pobuni se Dino. “I zašto bih ja rušio
A kakvi su tek bili oni “blizanci” u svijet?”, opet će Dino buntovno.
New Yorku, zapita se Dino i osmjehnu “Znam ja kako kod tebe stoje stvari.
nostalgično. Ali drugi ne znaju.”, ublaži malo Gogo
A onda mu se u trenutku taj osmijeh i odmah mu dade savjet: “I zato, Dino
zamrznu i on osjeti strašan udar u glavu, da moj, dobro je što ne govoriš svoje pravo
je mislio kako će tog trenutka doživjeti neku ime, ali brate, skrati malo ono dugačko
vrstu moždanog udara i da će mu ne samo prezime. Što će ti ono hadži... i taj neki
lice već cijela jedna strana ostati oduzeta. hafiz...”
– 11. rujan! Blizanci! San! Godišnjica “Meni i ne treba.”, složi se Dino misle-
majčine smrti! Kakva strašna veza?! ći da je tu kraj ovom čudnom razgovoru.
* “Hadži..., to je onaj koji hodočasti u
“Crni Dino, što uradiše oni tvoji?”, vra- Mekku?”, upita Gogo.
ti mu se ono Gogoovo zloglasno pitanje. “Pa jest, hadžija, tako se to kaže!”
“Koji moji? Ja nemam nikoga…”, prav- “To je k’o neka titula, prosvijetljeni, ple-
dao se pred Gogoom trinaestogodišnji Dino, meniti, ha?”
koji je baš te godine prolazio strašnu krizu “Valjda.”, nevoljko će Dino.
osamljenosti i napuštenosti. “E jeste prosvijetlili Ameriku”, smijuljeći
“O, imaš, imaš..., ime ti to kaže..., a se, provocirao je Gogo.
“Ma, nisam ja ništa.”, pobuni se opet
prezime potvrđuje”, nastavljao je Gogo Dino.
prijetećim tonom, a on nije imao pojma
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ nastavljao je Gogo hvatajući se za glavu. na jednog dana izniknuti.”
“To ti misliš, a korijeni su tu, moj
što mu to ime kaže, a prezime potvrđuje.
Dino... i nikad ne znaš što će iz tih korije-
“Crni Dino, nije im to trebalo... nije!”,
“Neće ništa, ne bojte se, duboko su
Nikad ga nije vidio tako zabrinutog, a nije
bio pijan.
zakopani!”
“Kome?”, prozbori očajno Dino, ništa
“Ma nemoj? A taj hafiz, tko je taj?”,
uporan je bio Gogo.
ne shvaćajući.
“Onaj koji zna Knjigu napamet.”
“Tvojima!”, poviknu Gogo, a on se još
“Koju knjigu?”
više prepade i osjeti kako mu neugodni
“Pa... Kur’an!”
žmarci prolaze tijelom.
STAV 2/7/2020 109