Page 107 - STAV broj 278

Izet PERVIZ
“MREŽA”

Bosanskohercegovački i bošnjački pripovjedač Izet Perviz (Mutnik, 1969) veliku pažnju javnosti
izazvao je svojim četvrtim romanom Potkovani golubovi, uznemirujućom pričom inspiriranom ratom u
BiH. Roman se bavi anamnezom jedne srpske obitelji čiji je član bio srebrenički egzekutor, otkriven na
snimci koja je iz privatne mjesne videoteke dospjela na televiziju. Perviz se njime nametnuo u jednog
od najdarovitijih literarnih svjedoka bosanske ratne zbilje. No Perviz je 2003. godine napisao roman
Mreža, koji je dobio nagradu Udruženja izdavača i knjižara BiH kao najbolja knjiga domaće produkcije

u 2003. godini, a ušao je i u najuži izbor za Nagradu “Meša Selimović”

(odlomak)

...tišina, vriska djece, lajanje pasa, po-
tmuli ženski plač, pucnjava iz daljine i je-
dan bijeli zec u naručju dječaka.
“Ima takvih ljudi u kojima nikne nesa-
lomljiv čovjek i oni ga prepoznaju.”
“Kakav je to čovjek, djede?”
“To je onaj istinski čovjek, onaj što leži
sakriven u nama, što se samo jednom javi iz
tog mulja u ljudima kojeg su vijekovi i vije-
kovi neštedemice nanosili. Ne prepoznamo
li ga, vratit će se i nikad više neće doći.”
“A zašto je tako da se ne vraća?”
“On samo jednom krene. Ako nemamo
hrabrosti i snage da ga porodimo, gotovo je,
on umrije u nama i više nismo ličnost već
mezar u kojem nam truhne lešina duše.”
“A hoće li ovdje, djede, danas, u ovim
vojnicima okolo nići takav čovjek?”
“Ne znam. Možda je već nicao, a oni
ga nisu prepoznali ili nisu imali dovoljno
hrabrosti da ga oslobode. Teško je to. Tre-
ba za takvo što puno hrabrosti u čovjeku.”
“Morali bi. Iz Srbije su mnogi, kažeš. Ti
si iz Bosne pa znaš za tog njemačkog vojni-
ka, čuo si. I oni bi morali znati. Morali bi...” pa da moraš kuću svoju ostaviti. Hoće li samo da bi jedan potrošeni čas vratili
“Ne znam. Kažem ti, teško je to i nije u njima, djede, nići taj...” nazad! Ponavljaju se u ponovljenom!
za svakog. Rat je. Vrijeme je u kovitlacu, “Ne znam! Ne dešava se to baš tako Životare ostatke nečijih prošlosti! Svo-
brže i od misli i od uspomene. Ta, ko će se često.” jim mesom hrane mitove! Vjerni čuvari
svega sjetiti...” “Ali naša grupa je veća od one iz tvoje paganstva...”
“Možda među njima ima i onih čiji su priče, mnogo veća...” Tri su vojnika pritrčala i preskočila
djedovi bili u toj grupi iz tvoje priče? Mora “Ne tražimo toliko od čovjeka, Ale- žutu najlonsku traku. Jedan je uhvatio
da ima takvih. Oni bi se morali dosjetiti. me. Nemamo pravo. Previše je.” Alema da ga razdvoji od djeda, drugi je
Morali bi, djede.” “Zar nema, djede, u hiljadama vojni- podigao pušku da puca, ali mu je treći u
“Smiri se, Aleme. Smiri se. Možda i ka oko nas nijedan...” posljednjem momentu odgurnuo cijev
ima. Ali, hajde znaj zašto je sve na svijetu “Ima! Ne vjeruj da nema. Samo mu uvis, ne metkom, kretenčino!, opsovao,
takvo kakvo jeste.” ne daju izaći.” uhvatio djeda za kosu, zategao mu vrat...
“A ovi drugi? Ovi s plavim šljemovi- “Zašto?! Zašto, djede?!” i... Mrak je pao na cijeli svijet.
ma. Kažu za njih da su iz naroda pamet- “Ti vojnici i nisu ljudi! Eto zašto!
nog i da je tamo Zapad i da nema tamo Nisu! To su sjene nekih prohujalih lica Odlomak iz romana “Mreža”, “Bosan-
ovog ovakvog kao ovdje, da dođu drugi podavljenih u historijskom mulju! Postoje ska riječ”, Tuzla, 2003. n

STAV 2/7/2020 107