Page 23 - STAV broj 278

Pobjednici su ispijali čabriće krvi,
Naiskap,
U slast,
Kako mogu samo pobjednici da piju krv
pobijeđenih,
Ližući pritom ljepljive čokolade,
Koje su ponijeli za paradu i slikanje.

O svijete! O gade! O velika huljo!
Zašto si zaćutao?!
Zalud ćeš se iskupljivati lažljivim riječima
Mrvicama hrane,
Ubiće te sjenka Srebrenice!

7.
Il’ možda hoćeš da čuješ:
Nije bilo ništa
Nije ni bilo Srebrenice.
Ko ipak ne bude povjerovao,
Treba mu reći, nek opet čuje:
“Bog je u ovom mandatu bio Srbin!”
Zato je dopustio toliko klanje,
I žrtve.

8.
Još mnogo dana potom,
Pristizale su aveti i sjenke,
Sablasti skliske,
Providne lobanje,
Oči kaplje,
Nijeme i slijepe lubine,
Kosti štapovi i kosti štake.
Niko nije umio da kaže
Kako je
I je li zaista preživio
Smaknuće Srebrenice.

Epilog
Najzad, zbogom kvarljive riječi,
Ništa se u vas ne može udjenuti,
Nijeme ste i prazne k’o razbijene ljuske.
Nema poezije ni anti poezije,
Ne postoje metafore,
Nema slike koja se može otisnuti
Preko smuzganog mozga,
U vreloj krvi,
Sve što se bude reklo i čulo
Biće i ostaće
Kao da nije bilo Srebrenice.
Bože moj!... Bože! Da li još tamo živi iko?
Džeko Hodžić (Godijevo, 1950)
Iz ciklusa: “Ljudi iz sjene VI“, stradanje, materijal: drvo, papir, olovo, tutkalo, drvofiks,
1 Riječi Radovana Karadžića ekseri, firnajs; 2004/2005.

STAV 2/7/2020 23