Page 27 - STAV broj 278
P. 27
Marko Vešović (Bijelo Polje, 1945) Enes Kišević (Bosanska Krupa, 1947)
ON JE ONAJ A VOTRE SANTE
ET BON APETIT
Koji je nalik na srednjevjekovnu pticu
Što sjajnom dvoranom proleti. Iz tmice. Kako vi imate dobru sliku na televiziji.
I u tmicu. Kako se dobro vidi Vukovar u vatri.
Sarajevo u vatri. Mostar u vatri.
Koji je u Ferhadiji zaželio dvijema
Curama da, cijelog života, hodaju bose Naša antena ne hvata tako dobro.
Kroz travu punu rose,
Ali da svaka, dnevno, bar sat bude nijema. Kako Srebrenica dobro gori.
Kao uživo.
Koji moračke Platije često snije Kao da je kod nas, ovdje, u Ženevi.
Kao kamene,
Do u nebesa složene Što je to?
Biblije. Pa to zemlju boli.
Oni vade kosti iz grobova.
Koji se u pustoši, ko u palači, stani, U najlonskim vrećicama ih nose.
Ali se neće odreći nikad Živi sele.
Vjere da svagda njegovi su blagdani Mrtvi sele.
Bili puniji od vaših praznika.
Vidi, molim te, kako je svaka zraka
Koji je htio, kad god su mu se sinjele i svjetla i mraka
Proljetne vode, ko nešto od pamtivijeka svoje, natopljena dušama ogorčenim.
Da mu pjesme budu kao vatre uz koje
Oslobodioci suše šinjele. Mora da u toj Bosni nije lako disati.
Koji je u snima išao, poput Miljkovića, Kako je sjajno kamerman uhvatio
Donijeti rose iz cvijeta oslobođenu pustoš na licu vojnika!
Sa kraja svijeta. To bi samo Marlon Brando mogao odigrati.
Bravo, kamera!
Sa kraja Bića. Bravo, novinarčino!
Koji je, djetetom, znao naići na Boga: Naspi mi, molim te, još vina
Bio je kao trag u pijesku. Kao Petkova noga. i presnimi mi, molim te, ovu sliku,
tako je upečatljiva.
Onaj kome se čini:
Od krasa rascvale japanske trešnje na mjesečini Kažu da sad oružje dobro ide?
Da može svisnuti. Krv je bosanska skočila iznad nafte.
I da odavno zbori neistinu. Gledaj diplomate kako se iza leđa brate.
Pogotovo kad šuti.
Kako samo onako može pogoditi džamiju?!
Koji o Srebrenici zboriti ne umije. Veliko je to umijeće:
O tome jedino možeš naciljati u taj bijeli labuda vrat.
Šaptati, kao Ana Frank, iza pregrade.
Koji nikada bio nije Pogledaj, molim te, kako biblioteka dobro gori.
Više no magla na staklu od tvoga daha, Bože. Kako osvjetljava grad.
Kako plamen suče svjetsku pamet.
Koji je nerijetko ko čovjek kome se spava
Silno pred bitku u kojoj će mu se glava Pa ovo je, naprosto, nemoguće:
Zakotrljati po parlogu. dijete raskomadano,
a lutka mu u ruci cijela.
Koji bi često oćutio kad se oglase ševe:
Dunjaluk biti znade Tu sliku nam baš nisu trebali servirati
Čas kao ledina, od djetinjstva mu znana, uz ovako dobru večeru.
Zarasla u zelenkade,
Čas kao žubor kojim Drina moli se Bogu – Ne gledajte vi što naša djeca neće jesti.
Dok pronosi leševe Samo se vi okomite na ribu;
Muslimana. A VOTRE SANTE ET BON APETIT!
STAV 2/7/2020 27
