Page 25 - STAV broj 278

Abdulah Sidran (Sarajevo, 1944)
SREBRENICA

(ulomak)

Govore nam Da u prošlost gledamo!
Deset nam godina govore A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas
Kako je u Bosni gleda!
Prestao rat
Vi kažete:
Uče nas U budućnost gledajte!
I pisane nam upute o tome šalju
Kako je u našoj državi A mi nju
Bosni i Hercegovini Nikakvu i nigdje
Prestao rat I nikako ne vidimo
I kako više niko Nit vidimo da ona
Ne smije Ikakvijem okom
Gledati u prošlost U nas gleda
A kamo li da nas vidi
Zar oni I o nama brine
Uistinu vjeruju
Da smo živi mi Mi imamo sadašnjost
Koji ovdje stojimo U koju se ljudskim okom
I sa ovog mjesta Pogledati ne može
Govorimo tako
Ko može
Kako da stvarno jesmo živi A ima duše
Zar misle da se zove zdravlje Ona mu
Zar misle da se zove razum Odmah prsne
Ono što je u nama preostalo
Od negdašnjeg našeg zdravlja i razuma? Mi isti
Zar ne vide, zar ne čuju Od olova zrak
Zar ne znaju, da smo mi, U našoj Srebrenici
Šta nas je preostalo, mrtviji od svih Koje više nema
Naših mrtvih, i da ovdje danas, njihovim Dišemo sa onima
glasom, Čije su oči
Glasom naših mrtvih, iz njihovih grla, Čije su ruke
Vrištimo, i njihovim vriskom – govorimo? Čije su duše
Ne date nam U našoj krvi ogrezle

STAV 2/7/2020 25