Page 20 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA

Džeko Hodžić Muhamed Bajramović Dževad Hozo Hamzalija Muhić Edin Numankadić

SREBRENICA

(1995–2005)

Ideja i autor izložbe: Džeko Hodžić

Mjesto održavanja: “Collegium Artisticum”, Sarajevo, 2005.

ako napravljena u povodu desete godiš- koji su ostavili bolne ožiljke na njihovim (Z. Maković), imali smo, i imamo, priliku
njice srebreničke tragedije, ova izložba strukturama. Iako je umjetnost i dalje ne- vidjeti u Bošnjačkom institutu na djelima i
nije ni tematska, ni sa tezom, niti slu- moćna pred raznim vidovima nasilja i re- izložbama čiji su autori stvarnost doslovno
Iži bilo kakvom sticanju informacija o presije koji vladaju našom savremenošću, pretvorili u puku larpulartističku plohu. A
tragičnoj sudbini ovoga grada, poput onih ona sve više u sebi sadrži “antropološke, gledaoci, koji su se došli prikazati na otvo-
dostupnih putem fotografija. Ova izložba političke i socijalne izjave”, kaže Frances- renjima jedne izložbe i jednog legata, samo
je plod društvene osviještenosti i osjećaja co Bonami. Pogleda li se svjetska scena i su pozirali pred tim plohama. Nadajmo se
moralne obaveze devetorice umjetnika koji njeni referentni savremeni tokovi, ako ta- da pred ovima neće. Razlog za ovu izložbu
izlažu u svoje vlastito ime. Svi pripadaju kve “izjave” vežemo za Srebrenicu, onda nije nikakav interes, nikakva vanumjetnička
zreloj generaciji, koja čini jedan segment su na tom planu najviše, visoko sofistici- manipulacija iz koje se može izvući nepo-
naše današnje umjetnosti, uglavnom onaj ranim jezikom bez imalo naturalističke sredna korist, s obzirom na to da je profi-
segment u kojem se zadržala autonomnost agresivnosti, uradili umjetnici poput Šejle terstvo u svim oblastima logičan pratilac i
forme i vitalnost stvaralačkog. Oni nastu- Kamerić, Maje Bajević, Gordane Galić-An- rata i stanja tranzicije, čega nije pošteđena
paju bez velike naracije i herojskih tema, đelić, Tarika Samaraha, Zije Gafića i Al- ni likovna kultura. Sumnjičavi, ljubomor-
oni insistiraju na izrazitosti likovnog go- mina Zrne. Njih na ovoj izložbi nema, ali ni, sujetni i sterilni sa naše likovne scene,
vora i demonstriraju svoje nastojanje da nema ni onih što su se, u raskoraku sa osje- i ne samo oni, pokušat će da u ovoj gesti
se, usred svih naših kriza — i ratnih i sa- ćanjima i nagonima koje su uložili u svoje traže i vide neki interes ove devetorice. Na
dašnjih, sačuva visoki stepen autonomije likovne ideje, bavili Srebrenicom i drugim njihovu žalost, ovdje se samo radi o mora-
pikturalnog jezika, čistota i autentičnost bosanskohercegovačkim patnjama, logično lu i etici. Ali i o estetici. Stoga, sada samo
plastičnog mišljenja, kao osnovne onto- nasukani na fotografsku stvarnost (gdje je treba pokušati pronaći referencijalne tač-
loške vrijednosti. Sa druge strane, zahva- fotografija služila kao direktni predložak) ke između ovih devet umjetnika i povoda
ljujući “retoričkom potencijalu metafore” i akademski oportunizam, ponavljajući za ovu izložbu.
(J. Denegri), u njihovim djelima (slikama, ikonografske kalupe na zadatu temu. Da
grafikama, crtežima, instalacijama i assam- društvo pred takvim djelima “potvrđuje Meliha Husedžinović (ulomak iz predgovora ka-
blageima) mogu se naslutiti i svi košmari vlastitu suosjećajnost, i to po niskoj cijeni” taloga izložbe)

20 2/7/2020 STAV