Page 34 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA

Faiz Softić (Bijelo Polje, 1958)
SREBRENICA

Stasale aršlame rumene Otac mu Nezir kojega nema
U đul baštama Zelenog Jadra Ni btata Amirovog, ni brata Nezirovog
Trni slast u rumenom plodu Ni moje braće
Nad Srebrenicom crni se gavran vije. Ni brata bratovog
Ni sina od sina nema.
Na okutnjici Fate Orlović u Cerskoj
Posadiše oltar – O, Veliki Bože!
Uskličnik na mitomanskoj sintaksi zločina,
Ucvijeliše onu koja nikoga nije. Zato, kad kažem Bosna –
Raspukne zemlja.
Talasaju grane prerodile Kad kažem Bosna –
U Potočarima: Zadrhte brda.
Mašu li to onima koji doći neće? Kad kažem Bosna
O, majke srebreničke, Zaplače kamen
O, majke Bošnjačke I negdje zacvili ranjeni pas.
Za koga noću bdiste Kad kažem – Drina
Nad kolijevkama zlaćanim. Krvava poteče voda.
Niz koju pluta ahmedija
U šumi svitac prestravljen Efendije Jusufa Fočaka
Kruži posljednji let I kušak majke mu Rabije
– Umiru tek zamomčena djeca Koja se sa svojom kostoboljom
Tuzla daleko, daleko sloboda Jedva doteturala do drinskog mosta
I nikog sem Boga. Da zadnji put progovori:
La ilaha ill’ Allah!
Koliko neizgovorenih riječi onih
Čije kosti krije zemlja Kad kažem Sreberenica ja to kažem:
I onih koji ne zgoreše Srebrenica, Srebrenica, Srebrenica
U fabričkim pećima. Bez krila ptica
O majke srebereničke, Djevojka bez oba oka,
O majke moje i majke moje djece – I ništa sem jama,
Kako vid očinji halaliti? I ništa sem jama
Crna,
U grumen zemlje savila se lobanja Prepuna,
Šesnaestogodinjeg Amira Duboka!
Iz Potočara.

Dževad Hozo (Užice, 1938)
“DAN 149”, unikatni list, 60 x 80 cm, 1992-1994.

34 2/7/2020 STAV