Page 35 - STAV broj 278

Almir Zalihić (Mostar, 1960)
SVJEDOK

Za stolom u kuhinji
sjedi A. Z. go
i pije rakiju.
Ne znamo zapravo zašto,
ali u tom trenutku pogled mu odluta dolje,
niz crvenu cestu
što udara kroz šumu.
I vidi gomilu mrtvih anđela
koje istovaruju
s prikolice.
Negdje u šumi,
na proplanku,
stoji Van Gogh i slika.
To što slika nekakve su
plave grane i ljubičasti korijeni
što pužu uokolo, uzduž i
poprijeko,
po žutom tlu.
Četrdeset uzrujanih
građana
ide u povorci kroz Arles.
Žele da ga zaključaju
i da ekserima zakuju
prozore
na njegovoj kući.
”Ubijte me ili ste i sami
ubica”
viče Kafka u sanatoriju
na doktora sa špricom
morfija
u desnoj, dlakavoj ruci.
Samo dvadesetak godina
kasnije
podiže se k nebu stub dima
iz krematorija u Dachau.
A. Z.
za stolom u kuhinji,
sjedi go
i pije rakiju.
Sve je ovo pročitao
istetovirano na ljudima
koji su mu držali petrolejsku lampu
da bi mogao da vidi.
Pedeset godina nakon gašenja
tople krematorijske peći u Dahauu,
u Srebrenici ubijaju ljude na proplancima.
Ljubičasti korijeni
Opet pužu uokolo,
uzduž i poprijeko,
po žutom tlu.

STAV 2/7/2020 35