Page 48 - STAV broj 359

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (99)

SVE ĆE OVO

PROĆI, SVE...

Nakon cik-cak trčanja u pognutom položaju, poslije dvadesetak
metara, bacam se u neku rupčagu za njima pljusnuvši u vodu do
koljena. Zlaja rukama pokazuje Fikretu nešto ispred nas. Okreće se,
udara me po ramenu i iskače van trčeći u pognutom položaju praćen
onim bljeskovima, koji izgledaju kao da gledam film u sličicama.

Piše: Amir HASANOVIĆ Na leđima osjećam svaku letvicu velikog kalibra. Uspijevam samo po-
koja je noćas bila ispod mojih leđa na gnuti. Granata, uz gromku detonaciju
tom krevetu. Nakon što sam se ugrijao, i eksploziju, pogađa krov kuće preko
izlazim napolje udahnuti malo svježeg puta nas. Komadi crijepa i drvenih gre-
zraka. Unutra si se morao boriti za udi- da lete na sve strane, po cesti i zgradi u
utro je. Polahko se budim i opet ču- saj koji je ostavljao gadan okus u usti- kojoj smo se mi nalazili.
jem onaj žamor s kojim sam i zaspao. ma. Sve je mirisalo na mokru vojnič- Svi su istrčali iz kuće da vide šta
Rano je, kroz prozore koji su visoko ku odjeću i vlagu koja se širila okolo iz se dešava. Ja sam se zaklonio iza vrata
Jiznad moje glave vidim da je sva- pocrnjelih podrumskih zidova. Selo je očekujući još granata. Emin je došao do
nulo. Pokušavam se pomaknuti i ustati, još mirno. Nema prolaznika, a i snijeg mene i upitao je li sve uredu, je li me
ali sve me boli kao da me je neko tukao je nov. Samo su oko doma bile utabane zakačilo. Samo sam glavom dao znak da
cijelu noć. A i dobro sam se smrznuo. stazice koje su napravile straže. sam dobro. Ovdje na Jagodnjaku često
Lagano, s grčem u leđima, prilazim peći Izlazim napolje da zapalim cigaretu su se odmjeravali srpsko i topništvo
da se pokušam ugrijati. Nekoliko ljudi na stepenicama. Joj, da mi je popiti ka- HVO-a iz Orašja, pa su nerijetko gra-
već stoji ondje. Poneko još spava, a oni hvu, taj mali luksuz nakon onakvog spa- nate znale završiti daleko u pozadini.
što se bude gunđaju kao i ja maloprije. vanja. Moje želje prekida huka granate Pojeli smo poneki sendvič i pokupili
svoju opremu. Dolje na liniji odjekiva-
le su detonacije već pola sata.
Ubrzo po nas stiže kamion. Nakon
dvadesetak minuta stižemo na odredište.
Selo je bilo široko, pravo posavsko,
kuće su većinom bile jednospratnice.
Izlazimo iz kamiona i samo dvije ili
tri minute kasnije nalazimo se pod ja-
kom minobacačkom vatrom. Trčeći iz
ruševine u ruševinu probijamo se pre-
ma liniji razgraničenja. Provlačimo se

Četnici prilaze na desetak
metara, izlaze iz kanalića ka
našim rovovima. Iako je već
padao mrak i bilo je mnogo
dima od granata i pucnjave,
mogli smo vidjeti njihove
siluete pred sobom.

48 21/1/2022 STAV