Page 51 - STAV broj 359

Primjećujem dobru stvar: svi smo “u lini- kući. Kada sam bio na cesti, nasuprot ka- minuta brzog hoda. Srećom, nije bilo gra-
ji”! Ta me misao nagoni na smijeh koji ne miona parkiranog uz drvenu ogradu od natiranja. Dočekao nas je djed. Plan je to-
mogu kontrolirati. Na um mi padaju sve parmaka, pojavi se onaj radnik na istovaru kom vikenda ustati prije svitanja, otići do
one silne audio, VHS kasete, tečajevi na od maloprije. “Dječak”, obrati mi se, sada imanja Rame M. na Karagino Polje i, dok
vječnu temu “kako smršaviti”. Sabahudin nešto blažim glasom. “Molim”, odgovorih. još nismo vidljivi neprijatelju s Beka ravni,
iza mene oštro me čuhnu po glavi, onako Mahnu mi rukom u znak da dođem do izvaditi krompir. Bit će sve u redu. Ipak,
kako je običaj da se “pali šljaga” kada se ograde. Imao je maslinastu vojničku ko- osjećam strah! Posljednji put su pucali.
ošišaš. “Šta je smiješno?, upita. “Ništa!”, šulju na sebi. Izvadio je iz džepa paklicu Da su samo koji milimetar više podesili
odgovorih. cigareta, otpakovao je, uzeo jednu cigare- nišanske sprave, ne smijem ni pomisliti
Opet se ne mogu suzdržati. Sabahudin tu, prinio ustima i zapalio. “Izvini za ono što bi se desilo.
me ovaj put jače opali po glavi i gotovo mi maloprije. Takve su instrukcije. Frtalj ulja Jutro je. Subota. Šest je sati. Već smo
naredi: “Nemoj mi se smijati!” Izrastao je po osobi. Nego, koliko vidim, ti si zafrkant. nakupili dvije vreće krompira. Možda
“preko noći” i sada su mu pantalone po- Evo, to je za tebe. I takav ostani!”, reče i iz pedesetak kila. Uskoro će svanuti. Djed
kratke. Nešto je stariji od mene. Misli da džepa izvadi kutiju keksa, pažljivo biraju- mi išareti da odemo odmoriti. Na mjestu
se njemu smijem! Okrenuh se i odbrusih ći trenutak kada niko ne gleda niti ide u na kojem je nekad bila garaža doručko-
mu: “Halo, frajeru! Ne smijem se tebi! ovom pravcu. “Hvala puno”, izgovorih i vat ćemo, a onda natrag. I sutra ima dana.
Smijem se svima nama!” udaljih se prema selu. Uzimam vreću i krećem ka polusruše-
“Smiješ se našoj bijedi”, dobaci sre- Stavio sam kekse u poseban džep ruk- noj kući, ka već mjesecima nekorištenog
dovječni Omer, izbjeglica iz okoline So- saka. Zvat ću sutra društvo, otići ćemo do garažnog prostora u kojem su nabacane
koca. Odmahnuh rukom. “Smiješno je, ploče i “slistiti” kekse. Imat ćemo “goz- stvari, pokrivene najlonom da ne poki-
da prostiš na usporedbi, kako je ovaj rat, bu”. Slatkiši su misaona imenica. Bombo- snu, da se sačuva jednom kada opet dođu
ova nevolja, uradila više nego svi ti fitnes ni, čokolade, keksi, lizala, sve ono što se “domaćini”. Ramo M., daidžin punac, nje-
programi na svijetu. Pogledaj”, raskop- moglo kupiti, čega je bilo napretek, sada mački je penzioner. Početkom rata ponovo
čah košulju, pokušavajući pokazati rebra nije dostupno. se našao u Njemačkoj. Razmišljam, hoće
i “napraviti od sebe klauna” ne bi li još Dolazim u naš izbjeglički dom. Upa- li se ikada biti moguće vratiti?
nekome bilo smiješno. ljena je svijeća. Na stolu jelo od soje. Ve- Sjedimo. Iz susjedne kuće na vanjsku
Edin, šaljivdžija po prirodi, koje mje- čera. “Sutra ne ideš u školu?”, upita me korito, gdje je kanister vode, izlazi kako
sto ispred mene u redu, uvijek spreman mati. “Ne, samo četiri dana u sedmici je bi se umio Ramin komšija. “Momak, i ovo
prihvatiti tu vrstu igre, okrenu se i reče:
“Nego, lijepe li su ti cipele!” Narastao sam
“u visinu” više od desetak centimetara
za jedno ljeto, tako da mi može daidžina
garderoba. Narastao sam, ali nisu stopa-
la. Možda tek jedan broj. Od kuće u Olo-
vu pokupio sam cipele za školu. Tri broja
veće. Prihvatih zafrkanciju i odgovorih
Edinu: “Jest, jest, samo su mi malo male!
Evo da pipneš prst.” Gledaju i ostali u
moje vidljivo veće cipele, gotovo kao cir-
kusantske... Smijemo se, “tjeramo šegu i
šalu”, u ovom trenutku ratnog vihora. Ne
ubija se samo metkom, već i depresivnim,
crnim mislima, gubitkom volje za borbu
i preživljavanje. Čini mi se da sam uspio
zaraziti smijehom i Sabahudina, podrhta-
vaju mu tek narasli “pubertetski” brčići.
“Kulo”, čuje se glas. Uzimam sljedo-
vanje. Dvije mesne konzerve. Tri haringe. škola! A sutra je petak”, odgovorih. “Onda poberi”, pokazuje mi na stabiljku visine
Pola kilograma rezanaca. Kilogram šeće- ćemo u Olovo. Moramo povaditi krom- možda metar ili manje. Prilazim. Ostajem
ra. Uzimam plastičnu jednolitarsku flašu pir”, reče mama. u čudu. Na nadmorskoj visini od preko
ulja sa stola. “Vrati! To je za četveročlanu Ujutro smo ustali vrlo rano. Krenuli pet stotina metara, u uvjetima planin-
porodicu. Vas sljeduje pola litre”, na pri- smo iz sela Kalesija, našeg izbjegličkog sko-kontinentalne klime, gdje nema ve-
lično grub način reče mi pomoćni radnik doma, kući u Olovo. Nešto više od jeda- liki broj sunčanih dana, gdje su zime oš-
odlazeći do kamiona i donoseći potom fla- naest kilometara, gotovo tri sata laganog tre, gdje su mrazevi već od oktobra pa do
šu ulja do pola punu. Brašna nema. Sreća hoda uz Krivaju. U planu je, tokom viken- aprila, izniklo je neveliko drvo banane s
da imamo nešto zaliha u Milankovićima. da, kopati krompir. Posijali smo ga prilično patuljastim žućkastim plodovima. “Boži-
Obećao je rođak Nusret da će dovući kada kasno, sad ćemo ga vaditi također kasno. ja milost”, reče komšija pojašnjavajući da
mu bude usput. Kada dobije gorivo. Kada Borba je za svaki gram hrane. Da li je išta su 1990. godine, više iz šale nego iz zbilje,
dobije zadatak da ode prema Kladnju. rodilo? Koliko je dovoljno krompira do posadili bananu.
Milankovići su na putu prema Kladnju, sljedeće sezone? Može li se od krompira Neka ostane zapisano da je jedan dva-
prema Tuzli. praviti brašno? Može li krompir zamije- naestogodišnjak u uvjetima totalne blo-
niti hljeb? Milion pitanja bez odgovora. kade u bašči Rame M. na Karaginu Polju
BEREŠ KROMPIR, UBEREŠ BANANU Kući smo bili oko devet sati. Žurno u prvoj polovini septembra 1993. godine
Stavio sam dobijene namirnica u ruk- smo, gotovo u trku, prešli dionicu od kr- jeo patuljaste banane... Nikad slađe! Ni-
sak, izašao izvan dvorišta na cestu i krenuo ševa na ulazu u Olovo do kuće. Petnaest kad ljepše! n

STAV 21/1/2022 51