Page 69 - 07.04.2016 BROJ 57

izdavanje Mahmutćehajićevog rukopisa.
Hamović je govorio o potrebi za izdavanjem
ovog djela, posebno se osvrnuvši na trend
neprofesionalizma u izdavaštvu. “Malo je
knjiga koje su poput ove o kojoj danas go-
vorimo, a koje su tako ozbiljne, akribične,
koje su takav intelektualni izazov, a koje
pokazuju ogromnu posvećenost predme-
tu kojim se neko bavi. Kao urednik mogu
da kažem da sve ređe dobivam priliku da
tako duboko i tako ozbiljno stojim pred
jednim problemom koji je neko rešavao.
Sve je više površno napisanih knjiga, sa sve
manje ozbiljnog uvida, i sve je više ono-
ga što je redundantno ili prepisano. Stoga
je neobično veliko moje zadovoljstvo što
sam imao priliku da sarađujem s profe-
sorom Mahmutćehajićem, jer sam i sam
bio pred velikim izazovom da promišljam
o problemu kojeg on podastire, a s kojim
ni ja ni mnoge moje kolege nikada nismo
imali kontakt. Moram da kažem da smo
u ovih 25 godina, koliko izdajemo knjige,
uvek činili nešto što smo i u ovom sluča-
ju učinili, a to je dopuštanje raznolikosti trlja ruke. Kako vrijeme odmiče, stavova “To je pitanje čitanja, percepcije i pri-
mišljenja. Besmislena bi bila moja misija je sve više. Obični ljudi, ali i znanstvenici stupa književnom tekstu. Pitate zašto niko
ako ne bih stvorio ambijent u kojem će biti hvataju se za vratove jer svako ima svoju od prisutnih nije govorio o Andriću kao
ne samo različitih čitanja nego i različitih istinu i pristup u tumačenju jednoga sa- umjetniku. O Andrićevoj umjetnosti pri-
škola pisanja”, kazao je Hamović, ističući držaja koji je stavljen pred nas kao kamen povijedanja imamo napisane cijele biblio-
da radi na organiziranju sličnog naučnog smutnje. (...) Istina je jedna vrijednost, a teke, i to nije slučaj samo kod nas. Među-
simpozija u Beogradu. mi smo skloni tu vrijednost prilagođavati tim, od sedamdesetih godina 20. stoljeća
“Podsetio bih vas da je ova knjiga objav- svome znanju i shvatanju. Imamo mi pra- u svjetskoj književnoj teoriji imate potre-
ljena u Beogradu, ne u Sarajevu ili Tuzli. vo na to, ali tu sebi prilagođenu istinu ne bu da se književnost razumijeva ne samo
Nije to bacanje rukavice nekome nego je treba, kao što smo često svjedoci, brkati kao umjetnost jezika, kao lijepa literatura,
samo stavljanje knjige pred one koji bi sa znanošću. Ko je prvi bacio kamen? Je nego kao jedan od diskursa najšire shvaćene
trebalo da razmišljaju na drugačiji način. li to bio Šukrija Kurtović, Muhsin Rizvić, kulture. Na toj osnovi nastaju alternativna
Ne moramo se i nećemo se složiti oko svih Muminović, Maglajlić, sudionici tuzlan- čitanja koja pokušavaju osloboditi u dota-
teza, niti ćemo dati saglasnost za svaki stav skog iz devedeset devete ili, kako bi pje- dašnjoj interpretativnoj praksi nevidljiva
iznesen u ovoj knjizi, ali možemo o tome snik rekao, nepoznat neko? (...) Kada sam mjesta književnih tekstova, a koja utječu
vrlo ozbiljno da razgovaramo. Ova knji- se 1994. godine vratila u ratom razorenu na nas i našu sliku svijeta. Tako nastaju
ga je autonoman poziv i izazov za sve one Bosnu, zbunila me knjiga moga profesora brojni modeli čitanja književnosti, poput
koji su dovoljno odvažni, ali ne i duhov- Muhsina Rizvića Bosanski muslimani u An- feminističkog, novohistoricističkog i po-
no tromi i leni, da tom izazovu ne odole. drićevom svijetu. Imala sam u svojoj glavi ad stkolonijalnog. Godine 1978. objavljena je
Danas sve brzo prolazi i između onog što hock materijal za kontratezu, ali nisam ni knjiga Orijentalizam Edwarda Saida, koja
jeste vredno i onoga što je potpuno bez- mogla ni htjela, niti sam bila na očekiva- je promijenila književnu teoriju i otvori-
vredno gotovo da nema razlike. Sada smo noj razini da bi pred čitaoce stavila svoje la vrlo važan pristup nazvan postkoloni-
dobili jednu knjigu razlike. U Beogradu stavove protiv nekog do koga sam osob- jalnom kritikom. Trebalo je proći više od
ćemo imati priliku da je promišljamo iz no držala, a i javnost je već bila svrstana”, trideset godina da ova knjiga, koja je pro-
jedne drugačije perspektive. Siguran sam kazala je Petrović. mijenila način izučavanja književnosti u
da će tamo biti mnogo onih koji će bra- svijetu, dođe do nas. U Engleskoj je danas
niti kanonizovanog Andrića. Andriću, da TREBA SE OSLANJATI NA SAVREMENE sasvim normalno da se pitate o političkom
se razumemo, to nije potrebno. To je po- KNJIŽEVNE TEORIJE Shakespeareu i da se pitate zašto je njegov
trebno njima i njihovoj poziciji”, poručio Odmah nakon njenog izlaganje usli- Otelo crnac. Mi moramo, i tu se ne slažem
je Hamović. jedila su pitanja prisutnih, tačnije, jedno s kolegicom Petrović, početi čitati književ-
Na naučni simpozij povodom izdava- pitanje, pošto nije bilo dovoljno vremena nost i na osnovu teorijskih dostignuća sa-
nja Mahmutćehajićevog djela pozvani su i da se rasprava otvori. Mlada asistentica s vremenih književnih teorija. Nisu to poli-
oni akademski radnici koji su problemati- Filozofskog fakulteta u Tuzli postavila je tička i izvannaučna čitanja književnosti,
zirali pojedine aspekte njegovog djela i koji pitanje o izostanku dekonstrukcije književ- već čitanja u jednoj novoj i drugačijoj pa-
su, blago rečeno, stali u odbranu Andrića. no-estetskih vrijednosti Andrićevog djela, radigmi koja književnost posmatra kao tek
Među njima je i profesorica Filozofskog pitajući možemo li Andrića posmatrati kao jedan od diskursa koji oblikuje naše rasne,
fakulteta u Tuzli Marica Petrović. “Ako umjetnika jezika neovisno o semantičkim kulturne i identitetske predstave. Dakle,
znamo da je bit umjetnosti provokacija, planovima njegovog djela. Profesor Sanjin nauka o književnosti nije niti može biti
izazivanje reakcije, možemo konstatirati Kodrić odgovorio je na njeno pitanje, a ograničena samo na izučavanje književ-
da je Andrić uspio i da tamo, pišući nebe- prisutnima se učinilo da je njegov odgovor nosti kao estetskoga predmeta”, objasnio
ske romane, Bože mi oprosti, zadovoljno ujedno bio i odgovor profesorici Petrović. je Kodrić. n

STAV 7/4/2016 69