Page 74 - 07.04.2016 BROJ 57

KULTURA

POTRAGA ZA NEIZREČENIM
Hazim Numanagić rođen je u Fojnici
1960. godine. Kako kazuje, rano je počeo
pokazivati sklonost prema umjetnosti,
prije svega crtanju. Njegov talent prepo-
znao je otac Ibrahim, koji je sinov osjećaj
za ljepotu linije usmjerio prema kaligra-
fiji. Zahvaljujući ovome, mladi Hazim
upoznaje se s tananim igrama harfova.
Ovaj period njegovog kaligrafskog razvo-
ja može se shvatiti kao razdoblje mlada-
lačkog propitivanja i eksperimentiranja.
Nužno je skrenuti pažnju da je ovo raz-
doblje ključno za razumijevanje kasnijih
(pa i sadašnjih) Numanagićevih radova,
jer odsustvo formalnog kaligrafskog ob-
razovanja u mladosti dalo je pečat nje-
govom kaligrafskom stilu, koji se kreće
unutar pravila islamske kaligrafije, i on
ih poštuje, ali se također rado poigrava
harfovima u potrazi za još neizrečenim.
Levhe Hazima Numanagića izvede-
ne su najčešće sulusom, ali je on također
kaligraf nesha, talika, kufi i divani pisma.
Pored islamske, on je vrlo uspješan u is-
pisivanju latinske i ćirilične kaligrafije.
Naročito ističe estetske domete srednjo-
vjekovne bosanske kaligrafije, kojoj se,
nažalost, ne posvećuje dovoljna pažnja.
Numanagićev talent, protkan željom
stalnog propitivanja, bliži je slobodnom
perzijskom duhu negoli strogim osman-
skim normama. Ipak, on je prije svega
kaligraf koji baštini osmansku tradiciju,
pa bi se moglo kazati da se njegova ka-
ligrafija zasniva na osmanskoj formi, ali
perzijskoj slobodi.
Po završetku gimnazije upisuje stu-
dij arapskog i perzijskog jezika s pripa-
dajućim književnostima na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Odluka da studira
bliskoistočne jezike još ga više približava
kaligrafiji, jer oba jezika koriste arapsko
pismo. Njegovi fakultetski profesori još
danas prepričavaju anegdote kada su to-
kom časova znali zamoliti svoga studenta
da ispiše tekst na tabli kako bi uživali u
njegovu krasopisu.
Vremenom je sve više vremena pro-
vodio ispisujući harfove, ali njegov ta-
lent ostao je skriven u krugu porodice,
prijatelja i profesora. Na nagovor tetke
odlazi do velikana bosanskohercegovač-
ke kaligrafije druge polovine 20. stoljeća
Ešrefa ef. Kovačevića. Živo sjećanje na
prvi susret dvojice Hazim Numanagić
s istinskim žarom opisuje: “Ponio sam dale su mi ogroman elan i volju da nasta- je u rečenicu: “Malo pomalo, napredo-
nekoliko radova Ešrefu ef., ušao kod vim s kaligrafijom. Kada sam se kasnije vao sam uz Ešrefa ef.”
njega i zamolio da ih pogleda. Dugo ih vraćao tim početničkim levhama, uvidio Za otkriće nadarenosti kod Hazima
je gledao, nekih dvadesetak minuta. Na- sam greške, a znao sam da ih je i Ešref treba zahvaliti njegovom ocu Ibrahimu
kon toga me upita: ‘Koliko imaš godina? ef. bio svjestan. Želio me ohrabriti. Bio Numanagiću, ali se za njegovog pravog
Koliko se dugo baviš ovim?’ Odgovorih je veliki insan.” Počevši od tada, Numa- učitelja kaligrafije ipak treba smatrati
mu odmah – tada sam imao dvadesetak nagić je svoje vrijeme provodio uz ovog Ešref ef. Kovačević. U prenošenju ka-
godina. On mi uzvrati: ‘U tvojoj dobi ni- kaligrafa. Zahvalnost svome učitelju, o ligrafskog znanja Hazimu Numanagiću
sam znao ni papuče okrenuti.’ Ove riječi kojem uvijek govori s pijetetom, sročio uloga Kovačevića nemjerljiva je jer se

74 7/4/2016 STAV