Page 67 - STAV broj 262
P. 67

U
                 Visokom nema suhog mesa, samo
                 visočka pečenica. Ako ste pomi-
                 slili da je to isto, Visočani će se
                 potruditi da vas razuvjere, ali
          sada imaju i dokaz, potvrdu od Agencije
          za sigurnost hrane Bone i Hercegovine
          da je visočka pečenica originalan, auten-
          tičan proizvod iz Visokog. Naime, 29. fe-
          bruara u Službenom listu BiH objavljena
          je odluka o prihvatanju zahtjeva Udruže-
          nja mesoprerađivača “Visočka pečenica i
          sudžuka” (ViPS) da se registrira visočka
          pečenica zaštićenom oznakom geograf-
          skog porijekla.
            Visočani su željeli zaštiti svoj tradici-
          onalni tehnološki postupak proizvodnje
          visočke pečenice jer se poslije rata pojavio
          veliki broj malih zanatskih radnji koje su
          mijenjale i skraćivale tehnološki postu-
          pak, što je vodilo gubljenju kvaliteta, ali
          i ugleda visočkih mesara, a tradicija proi-
          zvodnje visočke pečenice duga je stotinama
          godina i prenosi se s koljena na koljeno.
            U porodici Babić ta tradicija duga je
          više od 100 godina. Hamza Babić već je
          star i polahko posao prepušta sinu Edinu
          i kćerki Aidi. Hamza je četvrta generacija
          mesara iz ove porodice.
            “Nikada ništa drugo nisam ni radio.
          Ovo me zaljuljalo, ovo će me i zagrnuti”,
          priča nam Hamza dok otvara sušaru u ko-
          joj vatra lagano plamti. Za sušenje mesa,
          kaže, koristi se isključivo drvo bukve i
          graba, zdravo, ne smije biti truhlo.
            Kaže, više bi volio da su djeca tu da
          pričaju o poslu, ne voli on pričati. Djeca
          su najveći dio vremena na pijaci na Cigla-
          nama, gdje Hamza godinama ima radnju
          u kojoj prodaje visočku pečenicu.
            Priča nam da nije uvijek bilo lahko
          kao danas, danas barem mogu slobodno
          prodavati.
            “U moje vrijeme zaprtim ruksak pe-
          čenice i u Poriječane na željezničku stani-
          cu, a sve gledam da neće policija uhvatiti
          za ruksak i odvesti”, govori Hamza dok
          nam pokazuje meso koje je prije pet-šest
          dana dignuto na sušenje.




          “Nikada ništa drugo nisam
          ni radio. Ovo me zaljuljalo,
          ovo će me i zagrnuti”, priča
          nam Hamza dok otvara
          sušaru u kojoj vatra lagano
          plamti. Za sušenje mesa,
          kaže, koristi se isključivo
          drvo bukve i graba, zdravo,
          ne smije biti truhlo



                                                                                                    STAV 12/3/2020 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72