Page 42 - STAV broj 281
P. 42
DRUŠTVO
Sarajlija Mensur Graca bogatom privatnom
zbirkom njeguje kulturu pamćenja
SOBA O BOSNI I
BOŠNJACIMA U GRADU
H. C. ANDERSENA
“Konstantno negiranje Bosne i Hercegovine kao države i
nas Bošnjaka kao posebnog naroda nagnalo me je da se
Piše: Admir LISICA aktivno uključim u raskrinkavanje teza o Bosni i Hercegovini
kao komunističkoj tvorevini i o Bošnjacima kao narodu koji
je nastao u ‘Holiday Innu’ u Sarajevu 1993. godine”
U centru. Bila je to praktično bh. enklava u se padalo u duboke depresije. Jednostav-
bošnjačkoj dijaspori mnogo je
malom. Prava integracija počela je onog
pojedinaca koji se trude sačuva-
no, kad padne noć i kad ostaneš sam u
sobi, postaviš sam sebi pitanje: ‘Šta ja
ti vezu sa svojom domovinom.
momenta kada su se počele dobijati traj-
Ipak, među njima, posebno se
izdvaja Sarajlija Mensur Graca, s tre- ne dozvole boravka. Dobili smo dozvole radim ovdje, u ovoj dalekoj zemlji?’ Ni
danas nisam siguran da sam odlaskom
boravka, ali i obaveze prema zemlji do-
nutnom adresom življenja u Odenseu, maćinu; učenje danskog jezika, a zatim iz Bosne i Hercegovine napravio pame-
gradu slavnog pisca bajki Hansa Chri- potraga za poslom. Uglavnom, nije bilo tan potez, ali šta je – tu je. Kasno je za
stiana Andersena. Graca je bio pripad- teško, s tim da je bilo momenata kada ispravke, život se bliži svom kraju”, pri-
nik Armije Republike Bosne i Hercego- ča Mensur Graca.
vine od prvog dana Agresije na Bosnu i
Hercegovinu, a nakon njenog završetka, OPASNOST OD POTPUNE
odlučio je otići u Dansku. U ovoj zem- ASIMILACIJE
lji izuzetno je aktivan član bošnjačke Kako kaže, kao Bošnjak, osjeća sna-
zajednice, a jedan je i od osnivača BH žan osjećaj pripadnosti svojoj naciji i
Radija Odense, na kojem ujedno obavlja domovini i ističe da se slično ponaša
i dužnost voditelja. i velika većina drugih stranaca koji su
“U Dansku sam stigao 1995. godine doselili u Dansku.
i sam proces privikavanja bio je mnogo “Nije to ništa neobično niti smo mi
lakši od načina mog dolaska u ovu skan- Bošnjaci po tom pitanju nešto posebni.
dinavsku zemlju. Ovdje sam stigao bez Uglavnom se svi stranci ponašaju slično.
i jednog dokumenta, a sve granice sam Ako živiš u nekoj stranoj zemlji, posto-
prelazio pješice, daleko od graničnih ji realna opasnost gubljenja svog iden-
prijelaza, uglavnom kroz šumu i preko titeta, i to ne zbog toga što vas neko želi
brda. Put je bio izuzetno težak, a trajao asimilirati nego zbog same činjenice da
je, koliko se sjećam, 25 dana. U svakoj to život nosi sam po sebi. Ja se mogu
zemlji sam imao ljude iz Bosne i Herce- spasiti, ostat ću do kraja života ono što
govine koji su mi mnogo pomogli i to se jesam, ali će to biti jako teško za djecu
nikad ne zaboravlja. Danas, kad vidim koja su se ovdje rodila i koja su odrasla
migrante u Bosni i Hercegovini, sjetim u ovom okruženju. Moji prijatelji ovdje
se svog puta te 1995. godine. Privikavanje u Danskoj su Bošnjaci u 98 posto sluča-
na novo okruženje išlo je sporo jer sam jeva, dok je kod djece rođene ovdje taj
bio smješten u izbjeglički kamp s 250 procent obrnut u korist Danaca. Taj pro-
ljudi iz BiH. Govorio se samo bosanski ces nije moguće zaustaviti. Jedino što se
jezik, a kontakti s Dancima bili su vrlo može uraditi jeste usporavanje tog pro-
rijetki izuzimajući ljude zaposlene u tom cesa asimilacije. Zato mi stariji koji smo
42 23/7/2020 STAV