Page 40 - STAV broj 281

DRUŠTVO

a već 1695. godine Ahmed Mehmedbašić.
Nije jasno da li su otac i sin ili neki drugi
oblik srodstva, ali je jasno da je to taj pre-
laz. No, od tada pa do danas ostaje jedno
sjajno prijateljstvo između Nadaždina i
Mehmedbašića uz puno poštovanje iden-
titeta i jednih i drugih. Hoću da kažem da
nije uvijek bilo vrijeme isključivosti i ne-
povjerenje kako je danas. Ja to stalno volim
istaći. Postoji priča, a vezana je za moju za-
dnju knjigu o Ljubinju. Naime, Dedijer je
pisao o zločinima četnika nad Bošnjacima
u Drugom svjetskom ratu i tamo navodi
da su u Ljubinju ostavili samo četiri žene
u životu da bi im dale novac i dragocjeno-
sti. Međutim, jedna od njih, umrla je dav-
no, meni je pričala lično da nije bilo tako
već da je njih upozorio jedan Srbin da ne
idu u Stolac ako ih pozovu. I ona kaže da
je upozorila i druge, ali da je nisu slušali.
I onda kad je sve počelo, ona kaže da je
on njih, nju, majku, sestru i strinu, pre-
veo kod njega kući i ja sam taman klanja-
la akšam kad je rekao da je sve pobijeno.
Hoću reći da nisu svi isti bili ni tada kad
je planiran zločin, da je bilo ljudi koji se
nisu slagali s takvim idejama. Međutim,
meni je lahko pričati jer moji, hvala Bogu,
u ovom su ratu svi ostali živi i zdravi. Bilo
je ranjenih, ali su svi ostali živi i ne znam smo mi u nekakvoj trci i ne mislim da je Hercegovini. Zbog toga je jako važno Vaše
imam li pravo govoriti u ime onih čije su drukčiji odnos samo posljedica agresije i pisanje o bošnjačkim porodicama ovih pro-
porodice dobro stradale. rata već i ove opće trke, globalizacije u ko- stora. Imate li saznanja o tome kako žive
joj se gubi identitet svake vrste i kultura Bošnjaci u istočnoj Hercegovini danas?
STAV: Kada čitamo Vaše knjige ili kada ponašanja nažalost. SERDAREVIĆ: Koliko znam, Bošnjaci
slušamo priče iz nekog ranijeg vremena, u Trebinju relativno su malo stradali to-
pa kad se prisjetimo i naše mladosti ili STAV: Vi u knjigama objavljujete priče, kom protekle agresije. Jesu protjerani, ali
djetinjstva, čini se da su u nekom vremenu ali i legende vezane za ljude i događaje. su ekonomski dobro prošli u izgnanstvu.
ranije, što dalje idemo od ovog vremena, Možete li se prisjetiti neke upečatljive i Danas oni dolaze, obnovili su kuće, ali ja
ljudi bili moralniji, pošteniji, da je bilo više zanimljive priče ili legende? nemam prilike razgovarati s njima pa ne
i poštovanja prema starijim, prema onim SERDAREVIĆ: Najčudnija priča jeste znam ni kakav je njihov nacionalni ili vjer-
drugih vjera, nacija, a bez gubljenja svog porodice Ćatović iz Trebinja. U njiho- ski identitet. S obzirom na to da su u no-
identiteta ni u kome smislu? vim predanjima prenosila se legenda da voj sredini, ja vjerujem da će se u narednih
SERDAREVIĆ: Bilo je puno više etike su oni bili ćate kod Hajrudina Barbarose. nekoliko generacija potpuno asimilirati.
koja je bazirana na nekoj tradicionalnoj To se nikad ne može dokazati, ali mene je U Ljubinju u ovom ratu nije ni bilo ubi-
kulturi ponašanja. Evo, u ovoj zadnjoj to zaintrigiralo pa sam malo istraživala i janja jer su odranije protjerani Bošnjaci.
knjizi o Serdarevićima citiram Muhame- pronašla da Hajrudin Barbarosa ima pet Oni su iselili i prije Drugog svjetskog rata.
da Serdarevića. Ne znam koliko je on po- knjiga memoara napisanih, a nije ih si- U Stocu imaju drugi problem, a to je po-
znat široj javnosti, ali bio je izuzetan čo- gurno on pisao već njegove ćate. Bog zna djela grada. Tamo se Bošnjaci dobro drže.
vjek, izgledao je starinski s francuzicom na koliko u tome ima istine, ali je meni to
pola čela, sa štapom, kalošama, prslukom, jedna jako, jako neobična i draga legen- STAV: Bili ste udati za rahmetli Ismeta Imu
ali je bio izuzetno moderan čovjek. Bio je da. Ima jedna šaljiva priča Drnišlića, ha- Serdarevića, disidenta u vrijeme socijali-
poznat jer je godinama organizirao iftare numa koja mi je pričala još je živa. Njeni stičke Jugoslavije. Bio je i hapšen 1949.
za medresalije. On mi je ispričao, prenio dedo i nana su sjedili, a dedo veli: “Bogati, godine kao mladomusliman i odležao je
priču koju je čuo od svojih predaka, da Halima, dodaj mi taj ibrik da se napijem više od 10 godina u zatvoru. Vi ste kasnije
je jednom jedna žena Srpkinja došla kod vode.” A ona veli njemu: “Bliži si, ustani postali dio porodice Serdarević, ali vlasti
jednog uglednog Bošnjaka da joj zapiše pa uzmi.” On kaže: “Nisam, bliža si ti.” I su mladomuslimane stalno pratile i nakon
za kćer koju je obeščastio komšija, a on je tako se sporečkaju, Halima ustane, uzme izlaska iz zatvora. Kako je bilo živjeti s
rekao da ne zapisuju, ali da mu kaže ime i učkur, izmjeri i ispade dedo bliži. Ja ovo mladomuslimanom u tom vremenu?
da će on otići kod načelnika i paroha i da navodim kao priču koja pokazuje položaj SERDAREVIĆ: Trebate znati da sam i
će pomoći da se riješi taj slučaj. I tako je i žene, da nije onako kako se danas govori ja iz porodice mladomuslimana. Mislim
bilo. Hoću da kažem da je u to neko vrije- da žene nisu smjele da pisnu. Neke jesu. da bi mi baba šlag strefio da sam rekla da
me bilo drukčije. Naravno, bilo je i pljač- se neću udati za Ima. Babo i mama su bili
ke i napada i komita i svega, ali u mirnim STAV: Nakon Agresije na Bosnu i Herce- oduševljeni Imom. Zaista postoje predra-
periodima bilo je više nekakvog tradici- govinu od 1992. do 1995. godine izmije- sude prema “Mladim muslimanima”. Pre-
onalnog međusobnog poštovanja. Danas njena je struktura stanovništva u istočnoj drasude da su to ljudi kruti u razmišljanju.

40 23/7/2020 STAV