Page 39 - STAV broj 281

djed i da je tetka pričala kad su Italijani Nema ga. Dakle, pokušala sam preko tih Šerijatske sudačke škole i koji je imao če-
došli da su bacili pune sanduke te arhive sjećanja i preko privatnih dokumenata, ar- tiri sina, od kojih su trojica stradala u par-
u rijeku i u tu kuću uveli konje. Znači, ar- hiva, spasiti ono što nestaje. Ljudi umiru tizanima, a samo je jedan preživio i njegov
hiva je nestajala. i nestaju priče. Ja ovo radim dugo, više od unuk mi je pokazao dokument da je Ve-
Također, sada kad radim Gavrankapeta- 15 godina. Prva knjiga na ovu temu izašla lija 1912. godine diplomirao na Sorboni.
noviće, jedan od kazivača, neću mu reći je 2012. godine i govori o Trebinju jer su Nije tada svako mogao ići na Sorbonu,
ime jer to još nije izašlo, govori mi da je moji Šahovići iz Trebinja. Evo još jedan kao što ne može ni danas. Kasnije je on i
u lijevom ćošku u njihovoj kući u Počite- primjer koliko su važna sjećanja, priče, a i orijentalistiku u Beču završio, a o njemu
lju u šiši bila arhiva počiteljskih kapeta- dokumenti. Kada sam u ovoj prvoj knjizi u Trebinju niko nije znao. Ili, recimo, u
na i 1964. godine to je izneseno. Gdje je? radila Veliju Sadovića, koji je bio direktor isto vrijeme, u nekih 30 godina perioda,
Trebinje je imalo tri akademika a da se o
tome gotovo ništa ne zna ili to nikog ne
interesira. Mehmed Begović iz Trebinja bio
Ljudi zaboravljaju. Nevjerovatno je koliko brzo ljudi je član SANU-a, Drago Perović član HA-
ZU-a i Muhamed Karamehmedović član
zaboravljaju i povijest i događaje u njihovom bližem ili širem ANUBiH. Eto, to su bili neki moji motivi
okruženju. Stari umiru, a dolazi nova tehnologija, novi način za pisanje ovih knjiga. U dva izdanja, dru-
go dopunjeno o trebinjskim bošnjačkim
života uz TV, internet, portale, društvene mreže. Nema više porodicama, obradila sam 212 porodica,
prenošenja priča. Roditelji, kao ni djedovi i nane više ne odnosno prezimena koja su bila prisutna
u Trebinju 1992. godine.
prenose priče i svoja sjećanja, kao ni priče koje su oni slušali Poslije Trebinja pisala sam o Stocu, o Meh-
od njihovih roditelja i djedova, na svoje potomke. Moderna medbašićima iz Stoca koji su imali želju da
pišem o njihovom porijeklu. Njihova majka
tehnologija, moderni način života, a i nekakvi novi interesi je uradila sa svojim svekrom fantastično
kod mlađih generacija to ne dozvoljavaju. Zbog toga ja grabim porodično stablo. Oni su znali da potječu
od pravoslavnih Nadaždina. U literaturi se
zadnje momente da ljudi ispričaju šta se sjećaju iz prošlosti 1694. godine pominje Ibrahim Nadaždin,

STAV 23/7/2020 39