Page 104 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

A program je međunarodni program koji omogućuje istraživačima i nastavnicima da

provedu godinu ili dvije na američkim sveučilištima. Program je osnovao 1946. godine
ARIJER Fulbrightove stipendije dodjeljuju se na temelju akademske izvrsnosti, liderskih kva-
Senat Sjedinjenih Američkih Država u čast bivšem senatoru J. Williamu Fulbrightu.

liteta i osobnih kvaliteta kandidata. Odgovarajuće tijelo koje djeluje unutar američke
ambasade u Zagrebu najprije kandidate selektira prema programu, a nakon toga
autori odabranih programa pozvani su na intervju. Fulbright ima više programa,

A K a ja sam se prijavio za Fulbright Scholar Program koji omogućuje istraživačima koji
su završili doktorski studij u svojoj zemlji da provedu godinu ili dvije na američkom
sveučilištu na istraživanju. Realizacija programa osigurana je sredstvima kojima
se pokrivaju troškovi putovanja, smještaja i boravka, kao i troškovi istraživanja.
Fulbrightovi programi izuzetno su konkurentni te se u prosjeku za svaki program iz
ADEMSK Program istraživanja koncentrirao sam na djelovanje malih i srednjih poslovnih
različitih zemalja podnese i više od 500 prijava.

subjekata u procesu tranzicije. Hrvatsko gospodarstvo u tim je godinama prelazilo iz
samoupravnog sustava djelovanja na tržišnu ekonomiju. Vjerovao sam da time dopri-
nosim zajednice u kojoj djelujem i da ću učiti od boljih tj. američkoga gospodarstva,
koje je stoljećima na putu tržišne ekonomije. Osim ideje koju sam pretočio u program

vanja je dobro ocijenjen i prošao prvu selekciju. Pozvan sam na intervju. Dogodila
AK istraživanja, držao sam da imam primjerene akademske reference. Program istraži-
mi se zdrastvena nezgoda i morao sam nekoliko tjedana provesti u bolnici i daljnjih
nekoliko tjedana mirovati. Zamolio sam odgovorne iz Fulbrightova povjerenstva za
odgodu intervjua, što su oni na moje veliko iznenađenje i prihvatili. Spremio sam
se za intervju u kojem sam istaknuo svoju osobnost, interese i ciljeve. Razgovor
je protekao na visokoj profesionalnoj razini i nisam stekao dojam da je “gotovo”.
Priznajem da sam strepio za rezultat jer je konkurencija bila jaka. Međutim, sljedeće
104 godine dobivam informaciju da sam prihvaćen kao kandidat za Fulbrightov program

u akademskoj godini 1994./1995.

U to vrijeme obnašao sam funkciju prodekana, dok je dekanica bila prof. dr. sc. Nada
Šišul, koja je bila osoba s visokim radnim elanom i moralom. Predano je radila za
Bruno Grbac - Autoportret ljudske odnose. Ona i uprava podržavali su moje ambicije i omogućili mi odlazak u
Fakultet i to tražila i od nas prodekana. Izgradila je divnu suradnju i lijepe među-

SAD na Fulbrightov program.

Prije odlaska i još u vrijeme pisanja eseja za prijavu kontaktirao sam dr. sc. Josepha
Bombellesa, professora emeritusa, člana HAZU, Hrvata koji je najveći dio života
proveo u SAD, s kojim sam kvalitetno surađivao. Suradnja se produbila kada je on s