Page 73 - BROJ 47/GODINA II/SARAJEVO 28.1.2016.

tesavvufskih pjesnika, a također je postao
i najutjecajnija ličnost u historiji turske
književnosti”, piše Halitović.
Posebnost tekijske ilahije objasnio
je u predgovoru doc. dr. Sead Šemsović.
On ističe da se lirska religijska poezija
poetički može klasificirati u tri vrste.
Prvu i najobimniju čine pjesme viso-
kog dvorskog stila. Potom slijede pjesme
namijenjene najširim društvenim slo-
jevima s jasnom moralno-didaktičnom
notom. Trećoj grupi pripadaju tekijske
ilahije. “Tekijska ilahija je zapravo me-
đužanr koji se nalazi na prijelazu izme-
đu sufijske divanske i pučke poezije. Od
prve nasljeđuje ‘šta’ je tema, a od dru-
ge ‘kako’ govoriti o datoj temi. Dakle,
duhovnim pitanjima tekijska ilahija ne
pristupa kao poezija visokoga stila, a niti
govori o općepoznatim šerijatskim po-
stulatima. Ona temama duhovnog puta
i stajanjima na tome putu pristupa ne
sa teorijskog, nego sa isključivo praktič-
nog dijela. Ne prikazuje konačne cilje-
ve duhovnog puta, nego brojne mijene
i konstante neprestanog kretanja putni-
ka na duhovnom putu. Ilahiju u širem
kontekstu prepoznajemo kao jedan od
važnih medija u postupku poučavanja
širih društvenih slojeva, jer govori o
temeljnim načelima vjere. Tekijska ilahija,
kao njezina potcjelina, govori o načelima
vjerovanja i stadijima kroz koje čovjek
mora proći tokom svog sazrijevanja.
Ograničavanjem džamije na šerijatska
obredoslovlja, pojavila se potreba za
osnivanjem tekija. Na taj je način i ilahija
doživjela svoju podijeljenost, na običnu
i tekijsku ilahiju. Pokrenuta tim prvim
diferenciranjima nastajala su i sva ona
kasnija”, ističe Šemsović, objašnjavajući
da se ne treba stavljati znak jednakosti
između poezije ašika i poezije arifa. Pri-
tom su pjesme iz grupe poezije ašika lir-
ske, dok je poezija arifa lirskonarativna.
Dok prve dočaravaju emociju, druge pri-
povijedaju o njoj.
“Upravo stoga u Mevlanimom Divanu
U vremenu trivijalizacije kulture i profanizacije tradicijskog naslijeđa, sve ključa od emocije ašika – i bol i ushi-
ilahijom se smatra gotovo svaka pjesma ispjevana u melanholičnim ćenje, a u Mesneviji naj jeca tugom arifa.
tonovima u kojoj se spominje barem jedan simbol islama. Stoga je Na temelju ovoga možemo posmatrati ne
danas, više nego ikad ranije, potrebno podsjetiti na autentične izraze samo tekijsku ilahiju nego i cjelokupnu
muslimanskog lirskog talenta koji je svoje vrhunce dosegnuo u religijsku poeziju sufijskoga usmjerenja.
Pri čemu na razini motivike možemo
stihovima klasičnih pjesnika na orijentalnim jezicima. Knjiga “Palača prebrati one koji pripadaju nekoj od ka-
od ruže”, koju je preveo i priredio Hamza Halitović, kao antologijski tegorija vjeronaučnog saznanja: šerijat-
izbor tanahnih lirskih nota iz bogate tradicije turske sufijske ilahije, skoj, tarikatskoj, marifetskoj, hakikatskoj
ili vahdetu-l-vudžudskoj paleti motiva i
mogla bi znatno doprinijeti ovom cilju simbola. Činjenica da je neki čuveni arif
autor pjesme iz kategorije poezije ašika
Njegova poezija je raznovidna, postoje učenje. Pokraj toga, Junus je i prvi turski ne ukazuje na drskost prepoznavatelja,
njegove pjesme koje su čisto vjerskog pjesnik koji je jasno izrazio ideal duhov- već kazuje ustaljenu zakonitost da veći
karaktera, postoje pjesme koje se odno- ne ljubavi. Imajući u vidu sve što je iza stepen u sebi sadrži niži te je svaki arif i
se na sufijski duhovni put i postoje one njega ostalo, možemo bez dvojbe reći da ašik, dok ašik još uvijek nije postao arif”,
koje duboko zadiru u sufijsko metafizičko je on bio najuniverzalniji od svih turskih objašnjava Šemsović. n

STAV 28/1/2016 73