Page 73 - BROJ 47/GODINA II/SARAJEVO 28.1.2016.
P. 73

tesavvufskih pjesnika, a također je postao
                                                                               i najutjecajnija ličnost u historiji turske
                                                                               književnosti”, piše Halitović.
                                                                                  Posebnost tekijske ilahije objasnio
                                                                               je u predgovoru doc. dr. Sead Šemsović.
                                                                               On ističe da se lirska religijska poezija
                                                                               poetički može klasificirati u tri vrste.
                                                                               Prvu i najobimniju čine pjesme viso-
                                                                               kog dvorskog stila. Potom slijede pjesme
                                                                               namijenjene najširim društvenim slo-
                                                                               jevima s jasnom moralno-didaktičnom
                                                                               notom. Trećoj grupi pripadaju tekijske
                                                                               ilahije. “Tekijska ilahija je zapravo me-
                                                                               đužanr koji se nalazi na prijelazu izme-
                                                                               đu sufijske divanske i pučke poezije. Od
                                                                               prve nasljeđuje ‘šta’ je tema, a od dru-
                                                                               ge ‘kako’ govoriti o datoj temi. Dakle,
                                                                               duhovnim pitanjima tekijska ilahija ne
                                                                               pristupa kao poezija visokoga stila, a niti
                                                                               govori o općepoznatim šerijatskim po-
                                                                               stulatima. Ona temama duhovnog puta
                                                                               i stajanjima na tome putu pristupa ne
                                                                               sa teorijskog, nego sa isključivo praktič-
                                                                               nog dijela. Ne prikazuje konačne cilje-
                                                                               ve duhovnog puta, nego brojne mijene
                                                                               i konstante neprestanog kretanja putni-
                                                                               ka na duhovnom putu. Ilahiju u širem
                                                                               kontekstu prepoznajemo kao jedan od
                                                                               važnih medija u postupku poučavanja
                                                                               širih društvenih slojeva, jer govori o
                                                                               temeljnim načelima vjere. Tekijska ilahija,
                                                                               kao njezina potcjelina, govori o načelima
                                                                               vjerovanja i stadijima kroz koje čovjek
                                                                               mora proći tokom svog sazrijevanja.
                                                                               Ograničavanjem džamije na šerijatska
                                                                               obredoslovlja, pojavila se potreba za
                                                                               osnivanjem tekija. Na taj je način i ilahija
                                                                               doživjela svoju podijeljenost, na običnu
                                                                               i tekijsku ilahiju. Pokrenuta tim prvim
                                                                               diferenciranjima nastajala su i sva ona
                                                                               kasnija”, ističe Šemsović, objašnjavajući
                                                                               da se ne treba stavljati znak jednakosti
                                                                               između poezije ašika i poezije arifa. Pri-
                                                                               tom su pjesme iz grupe poezije ašika lir-
                                                                               ske, dok je poezija arifa lirskonarativna.
                                                                               Dok prve dočaravaju emociju, druge pri-
                                                                               povijedaju o njoj.
                                                                                  “Upravo stoga u Mevlanimom Divanu
          U vremenu trivijalizacije kulture i profanizacije tradicijskog naslijeđa,   sve ključa od emocije ašika – i bol i ushi-
          ilahijom se smatra gotovo svaka pjesma ispjevana u melanholičnim     ćenje, a u Mesneviji naj jeca tugom arifa.
          tonovima u kojoj se spominje barem jedan simbol islama. Stoga je     Na temelju ovoga možemo posmatrati ne
          danas, više nego ikad ranije, potrebno podsjetiti na autentične izraze   samo tekijsku ilahiju nego i cjelokupnu
          muslimanskog lirskog talenta koji je svoje vrhunce dosegnuo u        religijsku poeziju sufijskoga usmjerenja.
                                                                               Pri čemu na razini motivike možemo
          stihovima klasičnih pjesnika na orijentalnim jezicima. Knjiga “Palača   prebrati one koji pripadaju nekoj od ka-
          od ruže”, koju je preveo i priredio Hamza Halitović, kao antologijski   tegorija vjeronaučnog saznanja: šerijat-
          izbor tanahnih lirskih nota iz bogate tradicije turske sufijske ilahije,   skoj, tarikatskoj, marifetskoj, hakikatskoj
                                                                               ili vahdetu-l-vudžudskoj paleti motiva i
          mogla bi znatno doprinijeti ovom cilju                               simbola. Činjenica da je neki čuveni arif
                                                                               autor pjesme iz kategorije poezije ašika
          Njegova poezija je raznovidna, postoje   učenje. Pokraj toga, Junus je i prvi turski   ne ukazuje na drskost prepoznavatelja,
          njegove pjesme koje su čisto vjerskog   pjesnik koji je jasno izrazio ideal duhov-  već kazuje ustaljenu zakonitost da veći
          karaktera, postoje pjesme koje se odno-  ne ljubavi. Imajući u vidu sve što je iza   stepen u sebi sadrži niži te je svaki arif i
          se na sufijski duhovni put i postoje one   njega ostalo, možemo bez dvojbe reći da   ašik, dok ašik još uvijek nije postao arif”,
          koje duboko zadiru u sufijsko metafizičko   je on bio najuniverzalniji od svih turskih   objašnjava Šemsović.   n


                                                                                                   STAV 28/1/2016  73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78