Page 66 - STAV broj 288

DRUŠTVO

padajući, čelima svojim dodirivala ćilime
ove džamije, pamteći svaku njihovu šaru
i svaki njihov čvor. Zamršene puteve so-
kolskih porodica, koje su se u šesto sto-
ljeća doseljavale i raseljavale, donekle je
raščešljao Salih Kulenović. Među najsta-
rijim su Topčagići, koji su prezime dobili
po tome što su im preci bili topdžije gore
na Gradini. Oni žive u zaseoku Ilidža. Tu
žive i Bošnjakovići. Za njih se vjeruje da
su se doselili prije gotovo 300 godina, i to
odnekud od izvora Bosne, pa su po tome
i dobili prezime. I za Spahiće, koji žive u
zaseoku Osmanagići, kazuje se da žive ov-
dje već 300 godina.
Još su stariji Hadžići. Oni žive u zaseoku
Oštrakovac, koje je dobilo naziv po vjetru
koji puše od Posavine. Priča se da je prije
320 godina “neki čovjek iz susjednog sela
Škahovice krenuo na hadž”, ali nije do-
bacio ni do Sokola a nađe ga smrt, te ti ga
neki Sokoljanin sahrani i proglasi se had-
žijom, pa od njega, eto, potekoše Hadžići.
Hasagići žive u mahali Guvno. Prije 290
godina, kazuje se, neki je Hasanaga nare-
dio da se tu snosi žito, da se oguli trava i
načini harman, da se konji puste u trku, da
se vrše žito i sabira desetina. Od njega su
potekli Hasagići. Na Guvnu žive i Umići.
Oko njih se isplela prava legenda: nekad
je ovdje, kaže, živjela obrazovana i boga-
ta žena, tako mudra da su neki htjeli da je
zamuhtare i proglase starješinom sela, a
drugi su, naravno, bili protiv. Oni koji su
je podržavali postadoše Umići.
Za Dizdareviće, koji žive u mahali Bje-
žani, gdje se bježalo za vrijeme opsade gra-
izvlači novu pretpostavku: negdje tu, u bli- šest stoljeća, od 46 kuća stisnutih u pod- da, kazuje se da su isto tako veoma stara
zini, morala je postojati crkva, po svoj prilici građu Sokola, selo je naraslo na 318, ko- porodica i da su potomci čuvenog dizdara
drvena. Zapaljena je pa su vlasti dozvolile liko ih je imalo početkom sedamdesetih Hasanage, o kojem se pripovijeda kako je
da se obnovi ovdje, na mjestu feudalnog godina prošlog stoljeća. S njim je rasla i uz pomoć topa krnje spasio Sokograd od
dvora. Zato nema ni traga crkvenim ele- njegova prošlost i sred sela groblje, tu oko Austrijanaca. U mahali Orašje žive Hadžia-
mentima. Bila je, navodno, u funkciji sve do džamije. Salih Kulenović izdvojio je naziv ganovići, koje zovu i Slanjankići. Prvi na-
Bečkog rata (1683–1699), kada se mijenja i jedne njive podno Gradine – Meitbašićka. ziv dobili su po nekom čovjeku iz famili-
sastav stanovništva: iz Slavonije doseljavaju Narod kazuje da je na tom mjestu bila kuća je Aganovića koji je prije 130 godina išao
mnoge izbjeglice muslimani. Milićev tim meitbaše, glavara ovog groblja. Koliko je na hadž, a drugi po neni iz Sladne. U ovoj
pretpostavlja da je crkva srušena i da je na taj Sokoljana položio u zemlju? Koliko je mahali žive i Sprečići, koji su se prije 250
njenom mjestu načinjena džamija Fethija. tek u šesto godina postojanja selo sinova godina doselili od Spreče. U Sokolu su za-
svojih predalo crnici koja ih je i hranila i bilježeni i Bešići, Dautovići, Nurići, Pjani-
SOKOLSKE FAMILIJE usrećivala i žalostila i na kraju nudila im ći, Fišići, Kovačevići, Ahmuljići, Begovići,
Džamija je ukopana u brdu nasuprot utrobu svoju kao krevet za vječni počinak? Mehičići, Jusufovići, Mujanovići, Hami-
Gradine, oko koje se stoljećima, gotovo u Nebrojene su porodice protutnjile kroz dovići, Huremovići, Čajići, Behaderovići,
koncentričnim krugovima, širilo selo. U Soko i nebrojena su prezimena, na sedždu Džinići, Mehanovići, Sarići, Sehatlići, Hu-
sejnovići, Sumbići, Puškari, Delići, Dugo-
njići, Ahmetbegovići i Brkići.
Džamija je služila svojoj svrsi sve do
Džamija je ukopana u brdu nasuprot Gradine, oko koje se 1980, kada je sagrađena nova niže, niz brdo,
stoljećima, gotovo u koncentričnim krugovima, širilo selo. prema ulazu u selo, na mjestu zvanom Me-
raja, na kojem su nekad organizirana sjela
U šest stoljeća, od 46 kuća stisnutih u podgrađu Sokola, za mlade, pa se ašikovalo i zaljubljivalo i
selo je naraslo na 318, koliko ih je imalo početkom vjerilo i prevjeravalo i birao momak dje-
vojku i djevojka momka, sve pjevajući:
sedamdesetih godina prošlog stoljeća. S njim je rasla i “Soko selo za mene malehno / I za moga
ruha bijeloga / Jorgovane de podigni gra-
njegova prošlost i sred sela groblje, tu oko džamije ne / Da provodam momke Sokoljane.” n

66 10/9/2020 STAV