Page 71 - STAV broj 288

i čitalac onoga što se tek počelo odmo-
tavati i ponovo zamotavati i što se to
sada vraća nekom neodređenom po-
četku, nekom odškrinutom snu. Pisati
za djecu znači – pisati da ne misliš da
to pišeš baš za djecu, za neki uzrast, za
neku namjenu. Jer i ne postoje neke
određene granice između tzv. literature
za djecu i literature za odrasle. Postoji,
jednostavno, literatura, dobra, slojevita,
maštovita, neuhvatljiva i beskrajna. Kao
što postoji i djetinjstvo, duboko lično i
široko zajedničko, beskrajno, ono koje
živiš i kad te osvoje godine, jer djetinj-
stvo je zapravo jedna beskrajna igra.
Kao i literatura. Kao pjesnik, najbolje
je da na ovo pitanje odgovorim upravo
pjesmom iz koje je izrasla i moja nova
knjiga pjesama za djecu – I kad odrasteš:
I kad odrasteš, / a to će biti, / igračke ne-
moj / u kutak skriti. // Igraj se i dalje / sa
svojim mecom, / i sa plišanim,/
i s pravim zecom, / igraj se s patuljkom / Ne-
vidišom, / i nos svoj kopkaj, / makar krišom, na dječiju književnost? Koliko je ona kao prijatelja, kao brata. Jezik je kuća
/ igraj se sa svojim / lutkom na koncu / i s važna? široko otvorenih prozora u koju najprije
poklopcem / na starom loncu, / lovi pahulje BEKRIĆ: Književnost koja je, samo ulazi zora, u kojoj i u vremenima nesa-
/ i kapi kiše, / igraj s olovkom / dok slova uvjetno, okrenuta djeci, zapravo je, kao nica možeš da slušaš pjev vjetrova i pti-
piše, / sa svojom loptom / slobodno skači / i što sam već rekao – nedjeljiv dio uku- ca. Jer, da ponovo prisluhnemo jednoj
kao magarac / ponekad njači, / piši i dalje pnog literarnog stvaralaštva, možda i mojoj pjesmi koju ste mogli pročitati i
/po svome dlanu / i hlače deri / na toboga- bitniji, jer nas on uvodi u bogati, široki, u Biserju: Nije jezik da ga plaziš / i pala-
nu... // Igraj se, vrti, / kao čigra, / i sam je razgranati svijet riječi i metafora. Zato, caš njima, / već je jezik / da ga paziš / kao
život / beskrajna igra. pisati za djecu znači – pisati još bolje! svoje ime. // Nije jezik da njim pljuješ, /
Jer, da pozovem u pomoć jednu svoju sipaš riječi krute, / već je jezik da začuješ /
STAV: Koliku odgovornost osjećate zna- pjesmu – Jedna mala riječ, / samo jedna, i kad riječi šute. // Nije jezik da prijetiš / i
jući da će Vaše knjige čitati najmlađi, / može biti najveća, / zlata vrijedna. // A nosiš ko breme, / već je jezik / da svijetliš /
da će te knjige možda oblikovati njiho- riječ ta mala / negdje se krije, / možda je kroz život i vrijeme.
ve svjetove – misli, ideje, način mišlje- u tebi, / i s tobom zrije. // A kad se javi / u
nja i razumijevanja svijeta? Uostalom, pravi čas, / nećeš ni čuti / njen tihi glas. // STAV: Godine 1993. izbjegli ste u Slo-
možemo li danas uopće govoriti o od- Nećeš ni znati / kad će to biti, / važno je, veniju, u kojoj i danas živite. S kakvim
govornosti autora? nekog će / usrećiti. se izazovima suočavaju izbjeglice (i di-
BEKRIĆ: Autor je, u nekom smislu, jaspora uopće) u identitarnom smislu?
odgovoran svome djelu, a njegovo dje- STAV: Koliko je teško misliti i sniti na BEKRIĆ: U Sloveniji sam nekoliko go-
lo odgovorno je čitaocima, posebno ako bosanskom jeziku otrgnut od jezičkog dina radio kao profesor maternjeg jezika
su mladi, oni koji stvaraju spontano, zavičaja? i književnosti u osnovnim školama za
maštovito, neopterećeno svoje slike i BEKRIĆ: Biti u svome jeziku znači biti djecu izbjeglice iz Bosne i Hercegovine,
životne predstave, svoj čudesni svijet na svojim poljanama, proplancima i oba- bio sam također voditelj i mentor u kul-
koji se stalno širi i dograđuje, uranja i lama i onda kad si u drugim podneblji- turnim radionicama u okviru projekta
izranja, u kojem nisu, i nismo, samo sta- ma i daljinama, znači biti kod kuće i kad “Otvoreno društvo”, pa sam na izvoru
novnici, nego i njegovi stvaraoci. Zato su te životni putevi i situacije odvele u spoznavao i shvatao šta za najmlađe i
i od literature mnogo zavisi da li će taj druge sredine, znači biti svoj, snivati i mlade, a i za sve uzraste, znači konti-
svijet biti ružniji ili ljepši, gori ili bo- sjećati se, željeti i gledati i naprijed, jer nuitet obrazovanja i stalnog bogaćenja
lji. I zato – I BUDAN SANJAJ: Snovi snove i sjećanja niko ti ne može tako svoje ličnosti, svoga identiteta. Među
su lišće / sa noćnih grana, / trepere, šušte / lahko uzeti, kao ni to saznanje da i da- starijima je bilo podosta i onih koji nisu
cijelog dana. // Otpale snove / s ljubavlju nas treba da stvaraš nova sjećanja i da se imali ni osnovnog obrazovanja, neki čak
digni, / nasmiješi im se, / malo namigni. // ne predaješ beznađu i neizvjesnostima. nisu znali ni da se potpišu, a koji i s ta-
Ako san neki / zastane, zijevne, / ti ga pre- Dobro je biti svjestan značaja i ljepote kvim saznanjima nisu pokazivali inte-
nesi / u snove dnevne. // Obasjaj snima / jezika, jer tako shvataš da imaš svoj je- res da bar nauče čitati i pisati. Kao da
i sve trenutke, / snovi su djeci / lopte i lut- zik koji ti pomaže da se prepoznaješ i su u obrazovanju slutili neku opasnost
ke. // S njima se igraj, / rasti i druži, / kad dokazuješ, ostvaruješ i u drugim jezici- – najbolje je da se držiš postrani i da
im je teško, / ruku im pruži. // I kada spa- ma. Jezici su bratstvo svijeta. nekako “ostaneš nevidljiv”.
vaš, / i kada hodaš, / ljepše je kada / malo Nasreću, djeca su hrabro prihvatila sve
sna dodaš. STAV: Šta je Vama jezik? Koliko je on izazove, podsticao sam ih i da slobod-
važna supstancija našeg duhovnog bića? no, otvoreno pišu o tome šta osjećaju i
STAV: Kako iz ugla onog što prepozna- BEKRIĆ: Jezik je kuća otvorenih vrata šta žele, pa smo izdavali i svoje listove,
jemo kao “visoku” književnost gledate u koju svakog možeš primiti, ugostiti, a objavljeno je i nekoliko zajedničkih

STAV 10/9/2020 71