Page 73 - STAV broj 288

U
bajku
uđi

Klupa sa
hiljadu
imena

Tada je i Goruška Mijatović (Novo Me- jezik. U Sloveniji već niz godina uspješ- naselju zvanom Pobrđe, a u sokaku u
sto) napisala stihove o prijateljstvu: no djeluje i Društvo bosanskohercego- kojem sam rođen dok su se još vodile
Prijateljstvo je sreća / spletena od cvijeća, vačko-slovenskog prijateljstva “Ljiljan”, borbe za Banju Luku i slobodu, živjeli
/ što nas je više / i ona je veća... A Jerislav koje je velikim naporom, aktivnostima smo kao jedna porodica, iako je tu bilo
Dražetić (Črnomelj) obraćao se svome i kontaktima osiguralo i svoje vlastite svih nacija, pa i jedna Ruskinja. Odgajan
domu: Imao sam nekad tebe / i sa tobom prostorije u centru Ljubljane. Velika je sam i školovan ne samo kao pripadnik
sreću snio, / lutajući sad po svijetu, / spoznah i uloga Bošnjačkog kulturnog saveza jednog naroda, bosanskog, bošnjačkog,
– sve sam izgubio. // Nosim samo jednu že- Slovenije / Bošnjaške kulturne zveze nego kao dječak, pa zatim kao osnovac i
lju, / da se vratim tebi, dome, / da svoj život Slovenije, koji objedinjuje raznovrsna gimnazijalac koji je samo znao ko je do-
opet živim / i da budem svoj na svome... djelovanja više naših kulturnih društa- bar, a ko malo manje dobar, a iznad sve-
va, od Maribora, Jesenica, Kranja, Dom- ga kao slobodno biće, ono koje je svoju
STAV: Alžirski pjesnik Melek Hadad, žala, Kamnika i Velenja do Ljubljane, radost i sreću tražilo i u radosti i sreći
nastanjen u Parizu, kazao je da ga od Kopra i Črnomelja. Taj Savez godinama drugih... Nikada ranijih godina nisam
njegove domovine više odvaja francu- izdaje i svoj list Bošnjak, koji izlazi dva mogao ni pomisliti da ću morati otići
ski jezik nego Mediteran. Kakva su Vaša puta godišnje i koji s pravom očekuje i iz svoga grada, našeg grada, kao “neko
iskustva s Bošnjacima u Sloveniji? Ko- podršku i iz Bosne i Hercegovine. Vri- ko ugrožava” one koje je uvijek volio i
liko oni rade na očuvanju jezičkog iden- jedi spomenuti i jedan zanimljiv projekt uvijek s njima živio u prijateljstvu i to-
titeta? Je li blizu vrijeme u kojem će ih – pokretanje priloga za književnost i je- leranciji. Teško mi je kad god to izbije
od Bosne više odvajati jezik nego ge- zik nazvan “Latice”, na čijim stranica- na površinu mojih osjećanja, ali ne želim
ografija? Ima li u Sloveniji bosanskog? ma naši osnovci i srednjoškolci mogu da se sjećam ružnih, teških dana i godi-
BEKRIĆ: Naši osnovci u Sloveniji po- učiti i svoj maternji jezik – čitajući i na. Zato, kad god mogu, odlazim u svoj
hađaju redovne slovenske škole i nemaju prevodeći najbolja djela slovenskih i rodni grad, nastojim da oživim stara pri-
posebnih časova svoga maternjeg jezi- bosanskohercegovačkih pisaca. U ovom jateljstva i saradnju, iako se ja nisam ni
ka kao dopunsku nastavu. To je pitanje broju, koji je poslužio i kao osnova za s kim svađao i nemam ni potrebe, onda,
koje se treba rješavati u okviru daljih ljetnu online školu bosanskog jezika, da se bilo s kim i mirim. U Banjoj Luci
kulturnih i prosvjetnih razgovora izme- objavljeni su stihovi i proza Borisa A. smo zajedno pokrenuli i književne susrete
đu Slovenije i Bosne i Hercegovine, uz Novaka, Nike Grafenauera, Brede Smol- “Vezeni most”, po pjesmi naše pjesniki-
posebnu zainteresiranost i angažiranost nikar, Josipa Ostija, Šime Ešića, Ismeta nje Nasihe Kapidžić, rođene kraj samog
naših nadležnih institucija. Ipak, postoje Bekrića i dr., a predstavljen je i izbor iz Vrbasa, rijeke koja nas, rasute, neodolji-
knjige i postoje bosanskohercegovački i bošnjačke poezije za djecu Slavuj iz moje vo mami na svoje obale. Mi, Banjalučani,
slovenski pisci koji svojim književnim bašče, priređivača Mirsada Bećirbašića; nismo zaboravili svoj grad i svoje kori-
i prevodilačkim radom pomažu da se od ovog broja, pa u nekoliko narednih, jene, svoju rijeku i svoje žubore i dola-
uklanjaju jezičke i kulturne barijere i nizat će se i najljepše pjesme tridesetak zili smo u godinama koje su se otvarale
da književnost sve više bude most sa- autora. Uz sve ove pokušaje i projekte, poslije 1995, posebno poslije 2000. go-
radnje i povezivanja. Tu bih posebno moramo ipak kazati da naš jezik među dine, da se ponovo susretnemo s onima
istakao značajnu ulogu pjesnika Josi- ovdašnjim žiteljima, koji su došli iz Bo- koji su ostali i koji su dolazili, da nasta-
pa Ostija, Sarajlije u Ljubljani, koji je sne i Hercegovine, a kojih ima više od vimo tkati te prekinute niti prijateljstva
objavio niz knjiga prevoda, te priredio 80.000, zaslužuje mnogo više uvažavanja. i dobrote. Dolazili smo i dolazimo. Neki
više od pedeset djela bosanskohercego- su se i vratili, neki se još nisu ohrabrili
vačkih pisaca i približio ih slovenačkim STAV: Koliko je u Vama ostalo Ba- da se susretnu sa slikama grada koji je,
i našim čitaocima. Osti je na prevođenje nje Luke, Vašeg rodnog grada? Kako možda, nestao u sumaglici, ali svi oni ne
podstaknuo i mene, pa sam i ja objavio izgleda Banja Luka iz Vaše današnje zaboravljaju obale i slapove svoje rijeke,
petnaest knjiga i izbora na čijim su se perspektive? mirise kestenova i lipa u svojim alejama.
stranicama preplitali stihovi u slove- BEKRIĆ: Odrastao sam ondje gdje se Najvažnije od svega jeste – sačuvati onu
načkom izvorniku i u prepjevu na naš Banja Luka blago uspinjala uz brdo, u dobrotu u sebi, u nama! n

STAV 10/9/2020 73