Page 64 - STAV broj 286
P. 64

DRUŠTVO



                                              Zapisi između ratova (36)
                                              MAJEVICA,







                                              ČETNIČKA

          Piše: Amir HASANOVIĆ



                                              GROBNICA








                 azili smo šutke duboki snijeg   Sad smo ih jasno vidjeli. Odvojili su se u dvije grupe. Jedna
                 penjući se prečicom ka liniji   je krenula k nama, a druga malo ulijevo od nas. Mirza
                 ispred koje se nalazio Kaplje-
         Gvac. Tih posljednjih februar-       zamahnu i baci minu niz brdo, pa onda i drugu. Pale su u
          skih dana 1994. godine napadalo je na
          Majevici čitavih osamdeset centimetara,   duboki snijeg. Uzeo je žice i brzo ih spojio na mašinu. Pitao
          a na mjestima smetova i nanosa snijeg je
          bio dubok i po metar i po. Večernji vjetar   sam ga hoće li to obje odjednom aktivirati, na šta se on
          bio je veoma hladan, kad bih ga udahnuo,   s osmijehom iskezio: “Nego šta ću?” Pritisnuo sam dobro
          osjetio bih tu njegovu hladnoću i žestinu
          u vlastitim plućima.                šljem na glavu, znao sam koja će to eksplozija biti
            Vodič iz 252. brigade okrenuo se pre-
          ma nama zastavši da malo odmorimo.
          Naslanjajući se na koljena, iznuren po-
          kaza rukom prema naprijed: “Evo, ovim   starih novogodišnjih čestitki. Ali Ma-  Noć se bila spustila na Majevicu, bilo
          pravcem, još nekih 500 metara i kod na-  jevica je bila veoma opasna i nemilo-  je oko devet sati. Planinski mir remetili
          ših smo.” Meša, naslonjen na svoju puš-  srdna planina. Mnogi su, očarani tom   su pucnji koji su dolazili s obje strane –
          ku, skide potkapu s usta i upita vodiča:   ljepotom, zauvijek ostali u njenim vrle-  čisto da se zna da je svako na svom mje-
          “Pa, ljudino, kako vi, živ mi bio, preba-  tima. I sami smo svjedočili spuštanjima   stu i da se sve budno prati. Stariji čovjek
          cujete ranjenike, pa odavde nema šanse   temperature na –31 stepen Celzijusa.   sjedio je uz peć i šutke malim džepnim
          da preživiš ako te šta zakači?”   Udisali bismo tada zrak iz jakne umo-  nožem djeljao komad drveta. Vidjelo se
            Vodič se, drpajući po bradi, zagledan u   tani u potkape i šalove; znali su se tada   po obliku da će to na kraju biti muštikla
          daljinu, ponovo okrenu k nama: “Pa, vi-  čuti poznati zvuci cijepanja i pucanja   za cigarete.
          diš, ima cesta koja vodi drugom stranom,   drveća od hladnoće, što u tim noćima   Povisok i prosijed vojnik ušao je i,
          prohodna je gotovo do vrha i održava se.   nije bilo nimalo prijatno...  prošavši pored mene, lupi po ramenu
          A, junače, ne brini, ako te šta zakači, evo   Trebalo nam je još pola sata da stigne-  trećeg: “Hajde, tvoj je red da stražariš.”
          ti obećavam, ja ću te na najlonu svući do   mo do položaja koje su držali borci 252.   Mlađi momak, od nekih 25 godina, šut-
          saniteta.” Ostali se počeše smijati. Meša   tuzlanske brigade. Dobro utvrđeni rovovi,   ke i nevoljko, uzeo je pušku i jaknu i iza-
          namrgođen odmahnu rukom: “Hajde, živ   tranšeje i zemunice, pokazivali su ono što   šao napolje.
          bio, ne sluti, bježi tamo.” Pomalo ljutito   smo i sami znali. Bili su to veoma dobri   Uskoro se na vratima zemunice pojavi
          podiže pušku i ranac pa prođe pored dru-  borci, prekaljeni u mnogim bitkama. Ri-  Safet. “Ko je ovdje Ibrahim”, upita zadi-
          gih: “Umjesto što pričaš bez veze, bolje   jetko su oni igdje išta izgubili i zaslužno   hano. “Ja sam”, reče čovjek pored pećice
          hodaj, kako smo krenuli, mrak će nas s   su nosili naziv “bedem brigade”.  ne podižući glavu sa svog ručnog rada.
          tobom uhvatiti, ni ti, a ni mi pojma ne-  Rasporedili smo se po zemunicama dok   “Tražim te po liniji, a ti ovdje.” Ibrahim
          ćemo imati gdje smo.”             su nas vojnici, koji su tu već bili treći dan na   smireno kratko odgovori: “Da si pitao,
            Bio sam pretposljednji u koloni,   smjeni, znatiželjno gledali. Znao sam ja da   našao bi me odmah.” Spuštajući na im-
          iza mene je bio samo Mirza. Nosio je   oni nemaju svakodnevno ovakve iznenadne   provizirani stol svoj nožić i nedorađeni
          nogare od snajpera i dva ruksaka sa   goste pa su nas zato i posmatrali. U očima   komad drveta, vrati se natrag u prvobitni
          sanitetskim materijalom. Krećući se,   im se čitalo pitanje: – šta ovi ovdje rade?   položaj: “Reci, brate, šta treba?”
          razgledao sam i lijevo i desno. Majevi-  Na ulazu u zemunicu spustio sam stva-  Safet sjede pored mene, kratko othu-
          ca je imala idiličan krajolik. Prelijepa   ri i otresao snijeg s jakne. Bilo je lijepo   knu, izvadi cigarete i počasti Ibrahima.
          borova šuma s obje strane pod bijelim   i toplo: na samom kraju zemunice mala   “Vidi, Ibrahime, mi smo sutra određeni
          snježnim pokrivačem bila je kao sa   peć isijavala je svjetlost i toplinu.  za izviđanje ovdje. Hoću da upozoriš sve



         64  27/8/2020 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69