Page 65 - STAV broj 286

svoje momke o našem kretanju. Znači, Izlazeći, lupi me u rame namignuvši: Polahko smo se spuštali, jedan po je-
u četiri ujutro krećemo i hoću da ste vi “Dobro očisti tu pušku i utopli je.” dan, niz kosu liticu koja je vodila u šumu.
svi u tranšejama. Znam da je hladno, al’ Pružili smo se na nekim dekama po ze- Dolje smo se sačekali, a onda krenuli
dok se ne vratimo, neću da je iko ušao u munici. I ja sam malo odspavao. U jednom dalje. Safet nas je upozorio na minsko
zemunicu. Ja odgovaram za ove momke, momentu osjetih da me neko drmusa. Bio polje i rekao da se moramo vratiti svo-
a znaš kako to ide.” Ibrahim se nasmija: je to Hamza, bilo je vrijeme da pođemo. jim tragom.
“Što si ters, ne brini ništa, sve što zapo- Ustali smo i spremili sve što je bilo Kretali smo se zastajkujući i čekajući
vjediš – bit će tako.” Naslanjajući se nazad potrebno. Nas jedanaest stajalo je na oko- znak prethodnice da nastavimo. Na jed-
u improvizirani stolac, dodade: “Jesmo li mitoj odsječenoj uzvisini. Ispred nas se nom mjestu Safet pokaza prema jelki čije
vojska il’ nismo, brate?” protezao mračni šumoviti predio. Vid- su se grane pod teretom snijega bile spu-
Safet kratko klimnu glavom: “Mom- ljivost nije bila loša jer je bila mjesečina. stile do zemlje. “Samire, tu postavite mi-
ci, idem da obavijestim ostale, vi se malo Hladnoća se odmah osjetila po cije- traljez, ti i Mirsad ste odstupnica.” Njih
odmorite, odspavajte, a u 3 sata i 30 mi- lom tijelu. Znao sam da treba nekoliko dvojica samo potvrdno klimnuše glavom
nuta da ste spremni.” minuta za privikavanje. i izdvojiše se iz male kolone.
Uskoro smo pošli dalje. Zastali smo
kod jedne velike stijene i ondje čekali na-
Čim smo se popeli i uzeli zraka, Safet mu objasni: redbe. Safet, pokazujući rukom, reče: “Mi
smo ovdje bili prije pet dana. Odavde do
“Četnici idu ovamo, izvidnica im je bila pod vašim njihovih položaja ima nekih 300 metara.
rovovima.” – “Kakva crna izvidnica, ljudi?” – “Mimoišli Ovo je najudaljeniji dio između linija.
Ali dalje moramo biti oprezni. Hamza i
smo se, čovječe”, viknu Suad, “idi, uzbunjuj ljude hitno, Bekir idu naprijed i, tek kad nam jave,
idemo i mi.” Svi smo potvrdno klimnuli
cijelu liniju!” Ibrahim, preskačući tranšeju, zovnu nekog glavom. Na nebu se već počelo nazirati
vojnika i izda mu naredbe. Iz zemunice je izvukao telefon plavetnilo najavljujući zoru.
Kretali smo se sporo, najviše po dva-
i zvao IKM bataljona: “Šalji svu rezervu, naši izviđači deset metara. Odjednom smo zastali. Bio
sam na samom začelju prateći desnu stra-
mimoišli su se s četnicima, idu u napad na liniju” nu i pozadinu. Hladnoća je bila sve gora

STAV 27/8/2020 65