Page 61 - STAV broj 286

1940. godine. Započeo je studirati na sarajevskoj Višoj islam-
skoj šerijatsko-teološkoj školi, ali studij je nastavio u Zagrebu,
a potom, vrlo brzo, u Austriji, gdje će na Filozofskom fakulte-
tu Bečkog univerziteta diplomirati orijentalistiku (arabistiku,
turkologiju i filozofiju), odbranivši doktorat 1945. godine pod
naslovom Duhovne pokretačke snage u bosanskohercegovačkom isla-
mu – Historijske misli i sociološki stavovi (Die geistigen Triebkräfte
im bosnisch-herzegowinischen Islam. Ideengeschichtliche und sozio-
logische Anstze). U 25. je godini promoviran u čast doktora fi-
lozofskih nauka.
Uz materinski bosanski, Smail Balić odlično je govorio
arapski, turski i njemački, a služio se i engleskim, francuskim
i ruskim jezikom.
Diplomiravši, odmah je od 1945. počeo raditi kao predavač
Javnog učilišta za orijentalne jezike u Beču, a od 1948. godine
kao lektor na Visokoj školi za trgovinu. Godine 1962. kraće je
vrijeme radio u Turskoj, a sljedeće u Kuvajtu. U Austrijskoj na-
cionalnoj biblioteci, u kojoj će raditi do odlaska u mirovinu s
najvišim stručnim zvanjem državnog nadbibliotekara, radit će
od 1963. do 1982.
Kao naučni saradnik, sudjelovao je u radu (od 1982) Insti-
tuta za historiju arapsko-islamskih nauka Univerziteta “Johann
Wolfgang von Goethe” u Frankfurtu. Godine 1984. postao je do-
pisni član jordanske Kraljevske akademije u Ammanu. Biran
je za člana odbora važnih evropskih i svjetskih konferencija re-
ligija za mir, Muslimanskog svjetskog kongresa na zasjedanju
u Belgiji (1974), a član je i kuratorija Austrijskog orijentalnog
društva “Hammer-Purgstall”, Društva književnika Austrije,
Konferencije kršćana, jevreja i muslimana Berlin, London i
brojnih drugih ustanova u Evropi i svijetu. Posebno se ponosio
članskom legitimacijom Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske
“Preporod” u Zagrebu.
Bio je osnivač i dugogodišnji predsjednik Muslimanske so-
cijalne službe u Beču, iz koje se, zaslugom Balića i njegovih sa-
radnika, formirala prva Islamska vjerska zajednica – i prva, kao
takva, bila službeno priznata u Austriji godine 1979.
Uređivao je (a nerijetko i izdavao) “male listove” neprocje-
njive koristi za one kojima su bili namijenjeni, nevoljnicima,
izbjeglicama i prognanicima, prije svega svojim zemljacima, bo-
sanskim muslimanima: Das gerade Weg – Sirati müstekim, Islam
und der Western, te najvažniji i najutjecajniji: Bosanski pogledi –
Nezavisni list muslimana BiH u iseljeništvu.
Putujući s Teufikom Velagićem 19. marta u Zwerndorf na
dženazu, Teufik mi je ispričao detalj iz života dr. Balića, koji
sam ovako pribilježio: Smajo se oženio vrlo mlad djevojkom
litvanskog porijekla. Ona je iznenada nestala. Naime, nije se
vratila kući prije nego što je nastupio policijski sat u doba oku-
pacije Austrije (1945–1955), kad je i Beč, kao i cijela Austrija,
bio podijeljen između Velike Britanije, USA, Francuske i SSSR.
Ostao je sam s trojicom malešnih sinova: Emin, Omer i Ahmed.
Potraga za suprugom (nestalom u ruskom okupacijskom dijelu)
nikada nije donijela nikakvog rezultata. Drugi brak je sklopio s
Austrijankom, s kojom ima sina Harisa.

DUHOVNOST, HISTORIJA, KULTURA BOŠNJAKA
U svakoj, pa i površnije pisanoj biografiji Smaila Balića jasno
su vidljive dvije dimenzije velikog autorskog interesa: u obje-
ma je živio, o objema je razmišljao i o objema je pisao. Kulturu
je shvatao “središnjim glasom”, onim koji integrira, pa su otud
duhovnost i historija postali temeljnom “građom” njegova obli-
kovanja kulturne povijesti svog naroda.
Njegovo je putovanje prema naučnom diskursu započelo pri-
logom iz rane mladosti, objavljeno u Novom Beharu br. 7-10/1939,
Duhan u narodnoj upotrebi muslimana. Svojim brojnim tekstovi-
ma, nerijetko edukativne namjere, pojašnjavao je islam kao vjeru,

STAV 27/8/2020 61