Page 66 - STAV broj 286

DRUŠTVO

snijega, ali to je bio najmanji problem. i drugu. Pale su u duboki snijeg. Uzeo je
Desno, pedeset metara od nas stajalo je žice i brzo ih spojio na mašinu. Pitao sam
sedam ili osam agresorskih vojnika. S ga hoće li to obje odjednom aktivirati, na
naše pozicije jasno smo ih vidjeli. Ubrzo šta se on s osmijehom iskezio: “Nego šta
su im se iz pravca naše linije pridružila ću?” Pritisnuo sam dobro šljem na glavu,
još četverica. Safet klimnu glavom i po- znao sam koja će to eksplozija biti.
kaza da pođemo nazad. S otkočenim na- Došli su nam na dvadesetak metara.
oružanjem na koljenima smo se izvlačili Još niko nije otvarao vatru. Mirza, naslo-
iz četničkog vidokruga. Ispred nas je bila njen leđima, reče vojnicima: “Sagnite se
mala padina. Čim smo se nje dočepali, dolje, sigurno će ispaliti zolju i krenuti
počeli smo trčati u dvije grupe. u napad, ne mogu nam ništa kroz ovaj
Za koju minutu našli smo se pod našom grudobran.” Nekoliko sekundi poslije,
linijom. Safet uključi motorolu, odmah odjeknula je detonacija, a onda i druga.
je dobio Ibrahima: “Ulazimo u liniju na Salva metaka slila se na nas prije nego
250-300 metara lijevo, pošalji deminere.” smo uspjeli ustati. Prihvatili smo borbu
i neizdržljivija, od nje su išle suze na oči Ubrzo su se pojavila dva čovjeka koja odmah. Šuma je odjekivala od pješadij-
koje su se ledile na kapcima. su nam rekla da ih pratimo. ske pucnjave. Pokušavali su se podvući
Hamzina se motorola ugasila. To je Gore na rovu čekao je Ibrahim. Raširio pod rovove koliko god je moguće bliže.
bio znak da nešto nije uredu. Safet nam je ruke čim nas je ugledao: “Pa, pobogu, Mirza proviri iznad grudobrana i viknu
je rekao da ostanemo na svojim mjestima, ljudi, šta radite, ja vas čekam gore, mogli nadglasavajući pucnjavu: “Evo im i glav-
da zauzmemo borbene položaje i čekamo. ste u mine uletjeti?!” Čim smo se popeli nine, idu da im se pridruže!” Pucajući,
Ubrzo je zamakao iza krošnji borova pra- i uzeli zraka, Safet mu objasni: “Četnici pogledao sam ispred, bilo ih je mnogo i
teći Hamzine i Bekirove tragove. idu ovamo, izvidnica im je bila pod vašim išli su tačno na nas.
Mi smo čekali. Nakon petnaestak mi- rovovima.” – “Kakva crna izvidnica, lju- Mirza podignu mašinu na grudobran i
nuta, čuli smo ih kako dolaze. di?” – “Mimoišli smo se, čovječe”, viknu rukom pregleda žice. Okrenuo ju je, a onda
Vidjeli smo da trče prema nama. Brzo Suad, “idi, uzbunjuj ljude hitno, cijelu li- pogledao u nas i namignuo. U momentu
smo bili u koloni. Safet nam je nabrzinu niju!” Ibrahim, preskačući tranšeju, zov- kad ju je stisnuo ja sam legao, a neko preko
ispričao da je iza susjednog brežuljka više nu nekog vojnika i izda mu naredbe. Iz mene. Strahovita eksplozija odjeknula je
od 300 četnika koji se prema nama kre- zemunice je izvukao telefon i zvao istu- čitavom planinom. Val detonacije zaljuljao
ću u dvije grupe. U tom momentu začuli reno komandno mjesto (IKM) bataljona: je borove iza nas, sav je snijeg spao s njih.
smo motorolu. Samir je na drugom ka- “Šalji svu rezervu, naši izviđači mimoišli Pucnjava ispred nas je umukla. Ispravi-
nalu, kratka poruka: “Strijela, mimoišli su se s četnicima, idu u napad na liniju.” li smo se i sasuli iz svih pušaka. Safet je
ste se s izviđačima, odjava.” Mi smo se rasporedili po liniji i osma- doletio poguren kroz tranšeju: “Pobogu,
Sledio sam se. Gledali smo jedni u trali teren. Svanjivalo je. Čekali smo ih s šta to bi?” Mi smo šutjeli. “Grom iz vedra
druge. Nemoguće! Gdje smo se mimoišli, punim tranšejama vojnika. Svi su budno neba”, smijući se, reče mu Mirza.
kako, kad? Milion pitanja bilo je u glavi. posmatrali svaki djelić šume. Dolje, iz šume, čulo se jaukanje i za-
Safet nas trgnu, pokaza rukom nadesno: Motorola je zašuštala, čula se kratka pomaganje. Uskoro je s naše strane dole-
“Idemo ovuda.” Gazili smo snijeg gotovo poruka: “Prijem, zemunica broj 3.” Mir- tjelo nekoliko projektila zasipajući taj dio
do pasa. Išli smo sve više udesno. Već je za me udario po leđima i kratko mi rekao šume. Nakon što su detonacije utihnule,
počelo i svitati. Jasno smo razaznavali dr- da krenemo. Sagnuo se i ispred zemuni- više se ništa nije čulo. Ibrahim, nekako
veće. Safet nakratko zastade, izvadi kartu ce uzeo dva MRUD-a (mine usmjerenog naheren, doletio je do nas. “Auuuuuuu”,
i kompas iz jakne i spusti ih na smrznuti djelovanja). Okrenuo se prema meni, po- viknu, “jesu dobili junaci! Da čujete do-
snijeg. Sve je to nekoliko trenutaka kasni- kazao glavom na dva bunta žice i rekao lje kuknjave.” Svima nam je laknulo. Ono
je spakovao natrag i opet pokazao rukom mi da ih ponesem. što su oni pripremali, možda i danima,
rekavši: “Idemo ovuda, pravo, izaći ćemo Brzo smo došli do zemunice broj 3. raspršilo se u samo pet minuta.
nekih 300 metara od mjesta ulaska.” Tu je bilo petnaestak naših vojnika ras- Ibrahim je stajao i gledao: “Svaka čast,
Išli smo koliko su nas noge mogle no- poređenih niz tranšeju. Mirza im tiho momci, ja nemam riječi. Nakon svega da
siti kroz duboki snijeg. U glavama nam reče da ne pomaljaju glavu: “Izviđači su ispadne ovako. Ovo je čista sreća.”
je bila samo jedna misao: hoćemo li stići bili sigurno ovdje, neka misle da niko ne Mirza i Samir uzimali su svoju opre-
prije četnika. pazi.” Umotao je žicom mine i pripojio mu. “Idemo polahko do naše zemunice”,
Zastali smo načas i razgledali. Safet ih na kleme. reče Safet.
mahnu rukom pokazujući nam da zale- Sad smo jasno vidjeli četnike. Odvoji- Dok smo izlazili iz tranšeje, Mirza se
gnemo. Bio sam naslonjen na neko obo- li su se u dvije grupe. Jedna je krenula ka okrenu prema Ibrahimu: “Šta veliš, Ibra-
reno drvo čije su grane stršile iz snijega. nama, a druga malo ulijevo od nas. Mirza him-aga, sreća, je li?” – “Jest, vala, momci,
Rukavi i ovratnik jakne bili su mi puni zamahnu i baci minu niz brdo, pa onda ko zna kako bi ovo završilo da niste su-
sreli njihove izviđače.” Mirza ga pogleda:
“Kakva sreća, moj Ibrahime, kakva sreća,
Dok smo izlazili iz tranšeje, Mirza se okrenu prema ovo ti je Božiji keramet.”
Ibrahim je stajao i nijemo gledao dok
Ibrahimu: “Šta veliš, Ibrahim-aga, sreća, je li?” – “Jest smo odlazili...
Majevica je i dalje nemilosrdno hlad-
vala, momci, ko zna kako bi ovo završilo da niste susreli nim vjetrom pokazivala da je ona nepri-
njihove izviđače?!” Mirza ga pogleda: “Kakva sreća, moj kosnoveni gospodar ovih prostora... Mi
smo bili ti koji smo je branili, a ona nas
Ibrahime, kakva sreća, ovo ti je Božiji keramet” je čuvala i prihvatala. n

66 27/8/2020 STAV