Page 58 - STAV broj 286

DRUŠTVO

hurufat, s posebnim znacima koji manj-
kaju u arapskom jeziku, a u našem se
čuju. Mahmudu Traljiću u knjizi Ista-
knuti Bošnjaci piše da je ova slova, na
zahtjev Čauševića i Islamske dioničke
štamparije, izlio izvjesni Agof-efendi-
ja Zeronian, štampar iz Plovdiva. Tra-
ljić kaže da je izlijevanjem ovih slova
“otklonjena još jedna zapreka na putu
prilagođavanja arapskog pisma našem
jeziku”. Naime, Čaušević je dobro znao
da Bošnjaci u većini ne žele da se odre-
knu arapskog pisma za koje su ih vezi-
vali sveti razlozi njihove vjere. Da bi
pisao na bosanskom jeziku, a arapskim
pismom, Čaušević je naložio Agof-efen-
diji Zeronianu da izlije posebna slova i
znakove za one glasove kojih ima u bo-
sanskom, ali nema u arapskom pismu. I
doista, izlijevanjem posebnih znakova
to se uspjelo postići.
Tako je bošnjački svijet čitao islam-
ska štiva na bosanskom jeziku koja su
bila pisana tzv. arabicom. Mahmud Tra-
ljić ukazuje da je u Bosni bilo dosta pro-
tivnika ovog Čauševićevog poduhvata.
Ovo njegovo pismo nazivano je ne are-
bicom nego “matufovicom” (od arapske
riječi matuh, što označava osobu koja je
dubokom vjerskom naobrazbom, nego nužno odustajanje od apsolutno svih počela zaboravljati). Poruka njegovih
i čovjek duboka pogleda na svijet, sa- tradicijskih slojeva, posebno ne onih protivnika bila je nedvosmislena: Čau-
vremen i napredan. Dok su drugi vaizi koji se tiču duhovnosti. šević ovim pismom islam tumači samo
običavali na ćursovima govoriti samo onim koji su “senilni”! Ali, Čaušević
o ahiretu (onom svijetu), dotle je naš ŠTAMPA NA AREBICI je išao naprijed i nije se dao zaustaviti.
novi reis ef., imajući na vidu hadisi-še- Uviđajući prijeku potrebu obrazo- U svom reformatorskom radu Čauše-
rif: ‘Nije među vama najbolji onaj koji vanja, a videći koliko naš svijet zazire vić je pokrenuo i kalendar koji se zvao
napusti ovaj svijet porad onoga, nego od škola, svakom je prilikom, a osobito Mekteb (on je u ovom kalendaru upra-
je najbolji onaj koji uzme i od ovoga prilikom vaza, poticao narod na to da vo tom svojom arebicom štampao svoj
i od onoga (svijeta)’, bodrio svijet i na školuje svoju mladež. List Biser, pre- Ilmihal ili udžbenik o osnovama islam-
rad za ovozemni život, ističući njegovu noseći stavove iz lista Muallim, ističe i ske vjere, dok je od Ahmed-efendije
neophodnu potrebu. Na ljenčarenje je sljedeće: “Kad je hadži Džemaludin ef. Mahinića štampao Sufaru – početnicu
udarao kao na zlo, koje je izvor mno- po svršenim naukama došao u Bosnu, arapskog pisma). Čaušević je štampao
gim nevaljaštvima.” brzo je svojim pronicavim okom uvi- još neka djela na svojoj arebici. Napri-
Čauševićev modernizam i reformi- dio u čemu se nalazi njegov millet što mjer, štampao je Vasijjetnamu od Birgilija
zam ogledaju se i u pokretanju važnih se tiče vjerskog znanja i odgoja. Vide- (u bošnjačkom narodu djelo je pozna-
listova kakvi su Tarik i Muallim. Čau- ći da mu je millet u tome na najnižem to pod naslovom Bergivija). Na arebi-
šević je bio zapažen i kao urednik lista stepenu, odlučio se je potražiti načina ci je Čaušević štampao i poznati spjev
Behar (uredio je VII godište), istakao kojim bi mu se pomoglo i poraditi na posvećen Muhammedu, a. s., od hafiza
se u radu društva Gajret, koje je radilo njegovom prosvjećenju.” Biser tvrdi da Saliha Gaševića pod naslovom Mevlud.
na prosvjeti Bošnjaka, a neumorno je je Džemaludin Čaušević došao na misao Čaušević je nakon penzioniranja
radio na reformi vakufskog sistema u da se pismenost među islamskim naro- živio povučeno, sve je više obolijevao,
Bosni i Hercegovini. Međutim, Čauše- dom može brzo raširiti jedino pomoću ali je ipak javno nastupao sa svojim
vićev reformizam nije podrazumijevao arapskog pisma, koje bi se malo dotjera- poznatim stavovima o reformi i obnovi
odustajanje od svih tradicijskih formi, lo za naš jezik, a poznavanje vjere može naših islamskih, posebno prosvjetnih
već samo od onih koje je smatrao pre- se širiti samo onda ako se vjerske knjige institucija. Godine 1937. izašao mu je u
prekom na putu muslimanskog progre- budu pisale na našem jeziku i iz njih se Sarajevu prijevod Kur’ana na bosanski
sa, onih koje su ugrožavale obrazovne učilo u mektebima i drugim obrazov- jezik koji je uradio zajedno s hafizom
i intelektualne potencijale musliman- nim ustanovama. Naravno, arebica je Muhamedom Pandžom. Godinu dana
skog bića. To potvrđuje i činjenica da postojala već stoljećima, njome se slu- kasnije, 28. marta 1938. godine, Čau-
je Džemaludin ef. Čaušević sedamnaest žio najširi sloj stanovništva i mnoga su šević je preselio. Dženaza mu je bila
godina držao predavanje iz Mesnevije, djela bila prepisivana na ovom pismu, impozantna. Njegovo naslijeđe toliko
prvo u Mevlevijskoj tekiji na Bentba- ali nije postojao način da se ta djela je važno u kvalitativnom i široko u
ši (1911–1917), a potom u kući hadži na arebici štampaju. Da postigne ovu kvantitativnom smislu da s pravom
Mujage Merhemića (1917–1928). Time svrhu, Čaušević je uspio kod Islamske možemo utvrditi kako ono još uvijek
je jasno poručio da reformizam ne znači dioničke štamparije nabaviti arapski nije sagledano u svojoj cjelovitosti. n

58 27/8/2020 STAV