Page 59 - STAV broj 286

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Između dvije u neznanju popijene kahve

HVALA TI ŠTO NE

VOLIŠ MOJE TEKSTOVE

Duga je to i kompleksna priča, ali, evo, pokušat ću je
pojednostaviti: ne pišem negativno o Tuzli, nego o onima koji
Piše: negativno upravljaju ovim gradom. To je sve
Sadik IBRAHIMOVIĆ

jedim za kuhinjskim stolom i bespotrebna pojašnjenja i, posljedično, znače ama baš ništa, štaviše, iritirajući su,
pijem kahvu. Osam je sati uju- nova zapitkivanja. pa stoga tvoja izjava da ti se moji teksto-
tro. Pokušavam ne razmišljati Idem dalje. Dolazim do malog, od ra- vi uopće ne dopadaju, ma koliko to tebi
Sni o čemu, usredsrediti se samo doznalih pogleda skrajnutog kafića i sje- čudno zvučalo, prijatno me je iznenadi-
na taj trenutak i ugođaj, živjeti ga, biti dam za jedan od tri stola u minijaturnoj la, osvježila čak i, eto, u najkraćem, zbog
zahvalan na onom što mi život daje, pa ljetnoj bašči. Za drugim stolom, desno od toga sam ti zahvalan.
makar to bila i kahva, ali, nažalost, ne us- mene, sjedi postariji čovjek, povremeno – Hm... Nisam to znao. Ali, ipak, ne do-
pijevam, jer, ma koliko se trudio, misli se bučno srkuće limunadu na slamčicu i, iz pada mi se to što pišeš. Zanima li te zašto?
roje – lijepe, manje lijepe, konstruktivne, nervoze ili dokolice, ko bi ga sad znao, – Reci!
besmislene, cijela bujica iliti prolom naj- vrti lijevo-desno telefon po stolu. Pomalo – Negativno pišeš o Tuzli.
različitijih stanja, osjećanja, prisjećanja, me nervira njegovo srkutanje i škriputavo – Griješiš.
obrušila se na mene poput neočekivanog, igranje s telefonom, ali, šta mogu, šutim. – Kako?
silovitog ljetnog pljuska. – Ja tebe poznajem – reče iznenada i – Duga je to i kompleksna priča, ali,
Gledam, u pepeljari tri opuška, a džez- ljubopitljivo se zagleda u mene. evo, pokušat ću je pojednostaviti: ne pišem
va prazna. Dakle, pomislih, još jednom – ? negativno o Tuzli, nego o onima koji nega-
isto, po ko zna koji put isto: zabavljen – Kažem, poznajem te. tivno upravljaju ovim gradom. To je sve.
brigama i grozničavo razmišljajući kako – Da, čuo sam te. I? – Moguće, ali teško je to razlučiti u
ih riješiti, popio sam kahvu i ispušio tri – A znaš li kako te poznajem? tvojim tekstovima.
cigarete a da pojma nemam ni kad ni kako, – Čitaš moje tekstove. – To je već tvoj problem. Ne čitaš te
pa, budući preiskusan, jer znam šta slije- – Tačno. I još nešto! Uopće mi se ne tekstove dovoljno pažljivo, odnosno, bez
di, a slijedi tegobno osjećanje unutarnje dopadaju. uvrede, dovoljno pronicljivo.
pustoši, dižem se, oblačim i izlazim van. – O, hvalim te, Bože! Konačno! – Znaš šta! Baš mi je drago da sam
Spuštam se niz ulicu, pozdravljam – Šta konačno? Ne ljutiš se zbog ovog te upoznao.
ostarjele komšinice koje, same, napuštene, što sam rekao? – I pored toga što ti se ne dopadaju
bespomoćne i gladne bilo kakvog razgo- – Ni najmanje. Naprotiv, hvala ti. moji tekstovi?
vora, sjede u avlijama, griju se, istjeruju – Čudno, zaista čudno... Svako dru- – I dalje sam pri takvom stavu, ali,
starost iz kostiju i zapitkuju sve i svašta. gi bi se... A zbog čega mi se zahvaljuješ? dok smo razgovarali, primijetio sam da
– Kako su ti djeca – pita jedna. – Vidi! Već godinama obasipaju me u tebi ima nešto, ima...
– Dobro. Doduše, rijetko se viđamo, komplimentima, hinjenim, iskrenim, – A znaš šta sam ja primijetio? Ni ovu
ali čujemo se gotovo svakodnevno. sasvim svejedno, a kod kuće me čekaju kahvu, a druga mi je od jutros, ne znam
– Jesi li se navikao živjeti bez majke neplaćeni računi, a neplaćeni su zato što ni kako ni kad sam popio. Ali, nejse, va-
– pita druga. sam izložen zastrašujućim opstrukcijama ljda mi uspije do kraja dana.
– Nisam, jako mi nedostaje, ali, šta u ovom gradu. Posljedica je, blago reče- – Izvini, ali pojma nemam o čemu
se može, život ide dalje i valja ga živjeti, no, nimalo prijatan unutarnji konflikt, jer pričaš!
pa kako-tako. komplimenti i neplaćeni računi su ulje i – I to je priča za sebe, duga, preduga,
– Radiš li negdje – pita treća. voda, dakle, nespojive opreke, a njihov ali o tome, možda, nekom drugom prili-
– Da, radim. Evo, upravo sam kre- je sudar jako bolan i takvom čovjeku, kom. Odoh sad i još jednom – velika ti
nuo na posao – slagah da bih izbjegao u ovom slučaju meni, komplimenti ne hvala. n

STAV 27/8/2020 59