Page 74 - STAV broj 286

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Ostalo mi u sjećanju
KOME PISATI,

ZAŠTO PISATI

Piše: Sutra ću možda i ja pisati neka svoja sjećanja, može biti i
Safet POZDER
autobiografiju, čime ću doći u poziciju da hvalim ili kudim
svog hodžu, učitelja, nastavnika ili profesora. Sutra će,
možda, i neko od onih koje sam učio u mejtefu ili im barem
držao hutbe pisati svoje knjige i na tas svojih vaga stavljati i
mene i moje istupe. Kako bi to izgledalo

iografska ili autobiografska štiva roman? Hoće li ona i završiti školu ili će, ih, kao djecu, i na najveću ciku i nestašluk
znaju biti vrlo zanimljiva, pose- poput sestara, poći za prvog ko joj ponudi samo blago pogledao kao da želi prijekor-
bice ako je riječ o uspješnim i za- brak? Hoće li njegove knjige čitati pijanci, no upitati “šta će narod reći”. Efendija u
Bpaženim osobama koje su iza sebe ljubitelji kvizova, šoferi, domaćice i mnogi školi se sladio batinanjem djece. Zapravo,
ostavile traga. Predsjednici, sportisti, knji- drugi? Po njegovoj gruboj procjeni, bar 20 sladila su se i djeca. “Žrtva” bi, naravno,
ževnici, muzičari ili biznismeni samo su miliona ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji nikad najgore prošla, ali znajući da su i sami već
neki od profila ljudi koji su na ovaj način neće doći u dodir s njegovim knjigama. sutra potencijalne žrtve, djeca su se sla-
dio svog života ponudili “na tacni”; neki Iako to može biti vrlo jak razlog da se ne dila i cerekala onome ko bi tog dana pri-
kao nauk i pouku čitaocima, neki kao sti- piše, on će ipak pisati i navesti konkretne mao degenek.
mulaciju i podstrek ambicioznima da nema razloge za to. Istina, neki su smiješni, neki Tu su i mnogi drugi profesori, od onih
ništa bez truda, rada i discipline, a neki, bizarni, neki pomalo neshvatljivi, ali su svi koji su predavali o drugim religijama, do
opet, da sebe predstave u svjetlu kojim, zajedno jedan skup koji ga je motivirao da profesora književnosti i drugih nauka. Sve
zapravo, nikada nisu ni sjali. svoj život podastre kroz Sjećanja. ih je secirao i iz svog ugla pozicionirao na
Čitao sam takve knjige, recimo, o Ta su mi njegova sjećanja bila zani- mjesta koja su njega, kao buduću perso-
predsjednicima Erdoǧanu ili Obami, gol- mljiva jer spominju svakodnevni život i nu, izgradila i u određenoj mjeri instru-
geteru Ibrahimoviću, treneru Fergusonu, obične ljude. Mnogo ljudi. Neki su došli irala i odredila.
slikaru Van Goghu i sl. S posebnom pa- i prošli, neki imali tek epizodne uloge, a Ovdje sam, još čitajući Sjećanja, podvuk-
žnjom sam iščitavao dnevnike rahmetli neki se nametnuli kao pojedinci koji su u ao crtu i počeo roviti po svojim sjećanjima.
Hadžimulića, koji su, opet, posebna vrsta životu književnika Meše Selimovića osta- Ujedno me ošinula i bujica realnosti koja
autobiografskog, rekao bih i najautentič- vili neizbrisiv trag. Uostalom, i u našem me, kao nikad ranije, upozorila da sam i
nijeg teksta. Svi oni zavređuju pažnju i iz životu ima i jednih, i drugih, i trećih, ali sam imam kojeg će, neko danas-sutra, gra-
svakog se ima štošta naučiti i uzeti. Ujed- o tome nešto kasnije. dirati i davati mu (ne)zasluženu poziciju u
no, svi su oni spisateljski izričaj koji, opet, Među takvima će Meša apostrofirati određivanju njegovog života. Da, sutra ću
većina ljudi neće pročitati, bez obzira na dvojicu; jednog u pozitivnom i drugog možda i ja pisati neka svoja sjećanja, može
njegovu vrijednost i poruku. u sasvim suprotnom svjetlu. Zanimljivo, biti i autobiografiju, čime ću doći u poziciju
Zašto, onda, uopće pisati? Tu zapita- obojica su imami. Salih-efendiju pamti po da hvalim ili kudim svog hodžu, učitelja,
nost na najkonkretniji način susrećem u mejtefu i dobroćudnosti. Drugog, koga ne nastavnika ili profesora. Sutra će, možda,
Sjećanjima Meše Selimovića, koji, analizi- spominje imenom nego, valjda, po nadim- i neko od onih koje sam učio u mejtefu ili
rajući svoje pisanje, spominje i anegdotu ku – Tribo, pamti kao vjeroučitelja u ško- im barem držao hutbe pisati svoje knjige
koja ga je, najblaže kazano, frapirala i na- li koji mu je doslovno ogadio sve što ima i na tas svojih vaga stavljati i mene i moje
tjerala da se zapita kome ustvari piše. Ri- veze s vjerom. Dok je Salih-efendija uži- istupe. Kako bi to izgledalo?
ječ je o pismu koje mu je poslala djevojči- vao provoditi vrijeme s djecom, Tribo je Sjetit ću se vrlo rado nekih dragih ljudi.
ca Sabiha, u kojem ga srdačno pozdravlja to doživljavao kao kaznu. U mejtef se išlo Efendija Šemso zauzima visoko mjesto u
kao svog druga, iskazuje divljenje da je kao na najljepše moguće mjesto, dok se na toj plejadi. U moje selo došao je kao softa
dobio roman pohvalu i traži da joj piše o časove vjeronauke išlo kao na strijeljanje. koji je tu trebao da ostane svega mjesec, a
svojoj školi, gradivu koje uči i ostalom, te Salih-efendija je uvijek nalazio opravda- ostao je znatno duže. Nastupila je agresija
navodi detalje o svojim sestrama koje su nja za sve dječije nestašluke – a bilo ih na našu zemlju pa je softa preko noći po-
postepeno napuštale školu, udavale se i je, itekako – dok je Tribo i u najmanjem stao hodža. Mlad, šarmantan, vičan šala-
otišle svojim putem. nestašluku tražio povod da na djeci iskali ma i vrlo komunikativan mladić, brzo je
Hoće li djevojčica Sabiha ikad pročitati svoj bijes putem kažnjavanja. Kažnjavao osvojio srca svojih džematlija. Uskoro se i
njegov roman? Zna li uopće da je napisao bi ih, i to svaki dan. Efendija u mejtefu bi oženio. Sve vrijeme sam mu bio mujezin.

74 27/8/2020 STAV