Page 66 - STAV broj 378

DRUŠTVO

na svakom koraku im nastoje pokazati da
im nikada neće biti ravni. Zato sucu i ka-
petanu bihaćkom, za pretpostaviti je, nije
bilo teško nagovoriti bihaćke purgare da
stave potpis na ovakvo pismo.
S druge strane, u Stjepanu je, jače
možda nego i u Pavlu, plamtio duh Bog-
danov i on je po svoj prilici sve stavio na
kocku. Mora da je sav imetak uložio po-
vlačeći tajanstvene konce koji će na kra-
ju pretegnuti stvarnost takvom silinom
da joj neće preostati ništa drugo nego da
sve svoje uputi ka danu kada će on, Stje-
pan Izačić, biti imenovan zapovjednikom
odbrane Bišća i uspraviti se na korak do
dana kada će jedan od predstavnika iza-
čićkog roda napokon postati kapetan Bi-
haća i na mjesec primati 41 forintu i sve njim još jedan Ivan Izačić, tako će u naj- knjizi Plemići Hrvatske i Slavonije i objaš-
druge povlastice i svu moć koja uz takav kritičnijim godinama za odbranu Bihaća njava da su se Izačići odvalili od Gušića,
položaj dođe. Ali cijela Stjepanova kula, Izačići komandovati kraljevskim gradovi- pa otud guska i na njihovom grbu. Ostali
godinama zidana nadom i snom predaka, ma koji su svojim položajem predstavljali historičari nemaju kud nego prihvatiti ovu
dodvoravanjima, laskanjima, podmićiva- prvu liniju odbrane najvažnije utvrde u tvrdnju uprkos opomeni Marka Vega da “u
njima, prijetnjama, ucjenama i kako to već cijeloj Krajini. Bio je to najviši stepenik grbu Izačića koji je spomenut na jednom
ide, stropoštat će se pod pritiskom jednog Bogdanovog sna do kojeg potomci njego- aktu iz 1630. god., a pohranjen u Drž. ar-
pisma koje danas leži u zagrebačkim ar- vi dobaciše. A još veći domašaj možda je hivu u Zagrebu, vidi se guska koja pliva”.
hivima. Shrvan i moralno i materijalno, to što Bišćani napokon odaše počast jed-
opanjkan i osiromašen, ustupi iste godine nom od Izačića te Ivana sahraniše u grob- DIZDAROVA BOL
Stjepan Izačić svoj zavičajni grad upravi nicu Crkve sv. Ante Padovanskog, koju će Kada je Hasan-paša Predojević u julu
kraljevskoj, “ne mogavši ga braniti, budući Osmanlije po zauzeću Bihaća pretvoriti u 1592. godine, samo tri dana prije nego će,
gotovo bez svakog dohodka od gospodar- džamiju – Fethiju. Taj Ivan Izačić u studiji okićen zlatom i kadifom, slavodobitno
stva i kmetova”, uzjaha on konja i ode u Marka Vega Srednjovjekovni bihaćki latinski ujahati na kapije bihaćke, napokon skršio
pokupske i posavske strane. spomenici XVI vijeka izniče prvo kao ko- odbranu Izačića, ne zateče historija u nje-
Neće, dakle, Izačići nikada zagospo- njanik u službi kapetana bihaćkog Jurja mu ni jednog od Bogdanovih potomaka.
dariti Bišćem i komandovati tamošnjom Sauera, s tri konja i mjesečnom platom Odavno Izačići nisu bili ni zapovjednici,
posadom, ali će za utjehu Nikola Jurišić, od 13 forinti, kako stoji u Lenkovićevom ni kaštelani, ni porkulabi, ni burgrafi gra-
dvadeset šest godina nakon Stjepanovog popisu, da bi ga historijska ponornica već da koji nosi ime po njima. Porkulab bija-
poraza, za kapetana grada Ripča postaviti pri svom sljedećem izviruću izbacila kao še neki Gašpar iz plemenštine Babonoži-
Ivana Izačića, koji će punih četrnaest go- burgrafa izačićkog. Ivan Izačić sahranjen ća, vazala Zrinskih. Po svoj prilici, on se
dina odolijevati strahovitim osmanskim je 1565. godine, a na spomeniku od ka- hrabro držaše pa ga Hasan-paša pusti da
napadima na ovu utvrdu izgrađenu na mena bihacita, koji se danas čuva u Ze- ide kud mu drago kada mu ovaj predade
unskom otoku na samom ulazu u bihaćku maljskom muzeju u Sarajevu, piše ovako: tvrđavu. Gašpar ode u Slunj. Otud njegov
dolinu. Kako će u isto vrijeme kao kaštelan “Ovo je grob plemenitog časnog vojnika, kolega, tamošnji porkulab Nikola Barbarić
Izačića biti postavljen Franjo Izačić, a za kapetana milošću carskog veličanstva Iva- 17. jula 1592. godine piše knezu Petru Er-
na Izačića i njegovih potomaka.” Natpis dedu, žumberačkom velikom kapetanu, da
je pisan na latinskom i dvije posljednje je “k nami v Slunj prispel porkulab grada
Neće, dakle, Izačići nikada riječi nisu nimalo slučajne: ovo “i njego- Izačića Gašpar Babonožić s viešću” da je
zagospodariti Bišćem i vih potomaka”, sasvim neobično za jedan prvu navalu Osmanlija suzbio, ali da su se
komandovati tamošnjom grobni natpis, odjekuje kroz vrijeme, čak njegovi vojnici kasnije poplašili i prisilili
ga na predaju, on sam da se nipošto nije
do nas, i još dugo će raznositi eho dalekog
posadom, ali će za utjehu neumrlog Bogdanovog, ili Ivanovog, sna. htio predati, ali jedne nedjelje pod noć
Osim ovog natpisa na grobnoj ploči,
Nikola Jurišić, dvadeset šest na Izačiće još sjeća i selo na samoj granici spustiše se vojnici ispod mosta lančenika
niza zid i ostaviše grad i tako ti on ostade
godina nakon Stjepanovog s Republikom Hrvatskom koje naziv nije ne cjedilu te ti se i sam predade.
Minu stotinu godina, ali ne nađe se ta-
poraza, za kapetana grada promijenilo još od srednjeg vijeka – Iza- kav vojskovođa koji će skršiti Izačić. Odbra-
čić. Podsjeća na Izačiće i jedan od grbova
Ripča postaviti Ivana Izačića, na grobnici hrvatskih velikana u Bihaću ni se ovaj grad i za Bečkog rata, mada sve
koji će punih četrnaest pod zvonikom ostalim od Crkve svetog oko njega ostade u pepelu nakon pohoda
Antuna Padovanskog nakon savezničkog
hordi generala Herbersteina. Da ne bi tako,
godina odolijevati strahovitim bombardiranja 1943. godine. Zađete li na i Izačić bi se našao s one strane granice kao
osmanskim napadima na ovu lijevu stranu grobnice i pogledate li na gradovi u Lici, u Slavoniji, na Krbavi. Iako
ga, nakon narednih sto godina, sa svojom
prvi od grbova, vidjet ćete kako, okružena
utvrdu izgrađenu na unskom trolistima, ljiljanima i šestokrakom i sed- hrabrom posadom dizdar Hasan-aga od-
otoku na samom ulazu u mokrakom zvijezdom, na gredi stoji gu- brani i za posljednjeg rata među carstvi-
ma te ostavi pod svojom kontrolom i sve
ska, a pred lijevom nogom tri joj tačke. To
bihaćku dolinu. je grb Izačića. Tako tvrdi Ivan Bojničić u zemlje koje mu pripadahu, ipak strepnja

66 3/6/2022 STAV