Page 67 - STAV broj 378

iz njega nikako nije izlazila. Preko dana Marmontovi vojnici spališe grudobrane i pogleda na mjesec koji je i
izbjegavao bi izlaziti iz kule da ga neferi dalje nehajno visio nad Plješevicom, u nje-
ne bi susretali i postavljali mu pitanja na svu okolinu, a na Vražijem mu se nešto stumba i on zarida kao dije-
koja ni samome sebi nije znao odgovori- Vrtlu pobodoše giljotinu, tu te. Izavrše iz njega sve one priče što ih se
ti jasno i razumljivo, a obnoć se verao na oko ognjišta naslušao još kao dječarak, o
grudobrane i odozgo do iza ponoći gledao spravu koja odrubljuje glave tome kako su preci njegovi prije stotinu
kako mjesec visi nad Plješevicom kao da je a da i ne migneš. Sve se godina, kao potpune golje, dopeljali iz
za nebo prišiven. Došla je do njega vijest Like nad Unu, u Izačić.
kako se gore, u tom Svištovu, na dalekim uskomeša i svi se isprepadaše. Iz te noći, najteže u njegovom živo-
obalama dunavskim, kao i nakon svakog Svi, osim Hasan-age. tu, izaći će Hasan-aga s nekom surovom
rata, kroji mirovni sporazum i kako bi se boljkom koja ga je nagrizala, čini mu se,
Austrijanci rado povukli sa Save, iz Bo- u samoj krvi. Neće ona nestati ni dok, po
sanskog Novog, iz Bosanske Dubice, iz ih pod Todorovom i pod Peći. I taman naređenju koji dobiše od bihaćkog kape-
Bosanske Gradiške, pa i iz Beograda, ako kada je uspio samog sebe uvjeriti da ni tana, budu pratili onu tužnu izbjegličku
im se zauzvrat ustupe gradovi na Krajini: te novosti ne mogu biti ništa do pusto kolonu preko Une, na plato pod obron-
i Cetin, i Drežnik, i Lapac, i Srb i spomi- naklapanje, poklopi ga haber da se cijeli ke Grmeča gdje im dodijeliše zemlju, ni
njaše se, svega mi, i Izačić. Govorahu da im Drežnik iselio u Malu Kladušu. Odma- kada usahnuše izbjegličke kolone sa za-
je preša, jer da se u Francuskoj pokrenula hivao je glavom i ostajao na grudobrani- pada i postane sasvim jasno da se Izačić
nekakva revolucija pa su svrgnuli kralja i ma do zore, uvjeravajući se da to ne može čistom greškom našao među gradovima
skovali od gvožđa i otesali od drveta spra- biti istina. A onda, jednog dana, više nije koji su prema onim glasinama trebali pri-
vu koja fijuče kao sablast i siječe glave dok imao kud. U akšam, prvo kao crne tač- pasti ćesaru, ni pet godina kasnije kada
migneš. Zbog straha da se i njemu ne po- ke na zakrvavljenom horizontu pojaviše dođe sultanski berat izdan lično njemu,
novi sudbina kralja francuskog pa da mu se siluete za koje rekoše da su izbjeglice, Hasan-agi, dizdaru izačićkom, u kojem
se glava nađe u košari, govorahu, austrij- a uvrh jednog sahata izrastoše u ljudske piše da se njemu, i svim neferima, kojih
skom ćesaru silno se žuri i stvari se gore prilike povješane po gvozdenjacima kao na broju imade 264, poveća plata jer su u
prebijaju naprečac, preko koljena. aveti. Bili su to muslimani iz Srba. Do iza razgraničenju s Austrijom izgubili svoje
Prvo je mislio da je riječ o štojekakvim ponoći obilazio je kuće i staje, i pojate, i posjede što su bili vezani uz službu u gra-
glasinama, ali iza njih dođoše vijesti kako nefere koji raspinjaše šatore da smjeste te du Izačiću. Ništa neće moći odagnati onu
se silni buljuci naroda nadigoše iz Ceti- jadne ljude i nije imao vremena da misli žišku bola što se one noći, dok se stotine
na i prelaze Koranu i Glinu i naseljavaju ni o čemu, ali, kada se pred zoru pope na muhadžira naganjalo sa snom pod Plje-
ševicom, upalila u grudima njegovim. A
na kraju ispade i da je dobro što bi tako.
Četrnaest godina po prispijeću sultan-
skog berata prispje sa silnom vojskom pod
Izačić francuski general Marmont, glavni
guverner svih ilirskih pokrajina. Govori-
lo se da nema te vojske niti tog grada koji
Francuzi nisu pokorili, da ratuju smiono
i hrabro i uz puno rizika, da su usvojili
nove taktike kojima do te mjere zbune
protivnika da je malo koji ostao pri zdra-
voj pameti, da imaju nova naoružanja i
da bi potkrijepili sve te priče koje su išle
ispred njih i krčile im puteve, Marmontovi
vojnici spališe svu okolinu, a na Vražijem
Vrtlu pobodoše giljotinu, tu spravu koja
odrubljuje glave a da i ne migneš. Sve se
uskomeša i svi se isprepadaše. Svi, osim
Hasan-age. U njemu se ona žiška bola u
grudima rasplamsa silovitije nego ikada i
samo njoj zahvaljujući nadahnu Hasan-aga
svoje nefere takvim duhom da se pri sva-
kom naletu Marmontovi vojnici odbijaše
od avlije izačićke kao djeca, a neki pričaše
i da zidovi bijahu utrnuli uslijed tog na-
dahnuća pa uzalud francuski topovi gru-
hahu po njima danonoćno.
Na kraju se Marmont kukavički po-
vuče i ostavi iza sebe cijelo groblje pod
Plješevicom. I ostavi onu spravu na Vra-
žijem Vrtlu, na kojoj će sjeseni, pričahu
isti oni što tvrđaše da je zbog poraza pred
Izačićem Mormont smijenjen i za kaznu
poslan u Španiju, Hasan-aga još godina-
ma rezati duhan. n

STAV 3/6/2022 67