Page 71 - STAV broj 378

O tome smo već imali dersove i bit će ih još, ali ovdje je vrlo interesantno da je završio bejt
s riječima od “uobrazilja i prijetnji nefsa”. Ovo kaže meni i tebi. Znaj dobro da te nefs stalno
plaši smrću, odvaja te od te pomisli, a znamo da nam je preporučeno da se što češće sjećamo
smrti. Ali ako smo mi ograničeni na ovaj način, računajući da smo mi ovo što vidimo, sve ćemo
učiniti što je do nas da zaštitimo ovu formu. I tako ćemo biti zatočenici tih naših nazovizaštita.

i došao. A čim si došao da ovo čuješ, otvoren si da podržiš ovaj bilo, kaže: Vidio sam da je svako to zrno jedna zemlja poput naše
jedan odnos – tebe kao nekoga koji treba da prihvati ovaj go- zemlje, koja je ispunjena stvorenjima i da na njoj, također, žive sino-
vor i onoga koji to iskustveno zna i kazuje ti. Pa nemoj, kad ti vi Ademovi, ali ne od ovog našeg Adema.
sad kažem, u ovom bejtu iznad, nemoj govoriti – ovo nije san! Da navedemo i drugi primjer, da nam ova stvar bude malo
Prihvati to što sam ti kazao, da bi ti jednog dana postalo jasno jasnija, mada je ovo teško razumu da dokuči, ali nek znamo za
o čemu govorim! Kao da i nas u ovom bejtu, a na ovom našem ovo, tj. kolika je Allahova svemoć i koliko smo mi mali u tome
putu, i sam hz. Mevlana hrabri, bodri i podržava! A takav je i svemu; pa kad čovjek hoće da se uzdiže, da pokazuje nekakvu
odnos između učitelja i učenika./ svoju dominantnost, superiornost, neka se sjeti ovoga. Muhjud-
On pomisli: Ovog trena zaspah, a bihaber din ibn-ul Arebi, k. s., u svom Futuhatu kaže: “Jedanput sam, iz-
je u pogledu toga, da je on u drugom snu. među sna i jave, tavafio Kabu i vidim u tavafu meni nepoznate
/Ovako govori neki čovjek o kom nam hz. Mevlana kazuje: ljude. Uspostavim kontakt s jednim od njih i počnemo razgo-
Ovog trena zaspah, a pojma nema da je to sad dupli san, da je to varati. On me pita: Poznaješ li ti mene? Ne, kažem mu ja. Ja sam,
san u snu! Iz jednog sna ulazi u drugi, dublji! I još je dalje od reče mi, tvoj praprapredak. Upitah ga: Koliko ima da si ti preselio,
zbilje i jave. Prvi san je tvoj život u gafletu. Drugi san je san ti- umro? On odgovara: Nešto više od 40.000 godina. Ja mu kažem:
jela. Mi smo tu, u prvom snu, a ovaj drugi, tjelesni san, tj. ono Pa naš praotac Adem, a. s., nije tada živio, ne odgovara ta cifra i ta
što mi nazivamo snom, to tek trebamo na pravi način shvatiti. daljina njegovoj pojavi! (Jer, po dostupnim nam predajama, spo-
Rečeno je da je san, onaj istinski san (snovi), 46. dio nubuvveta, minje se da je, otprilike, 7.000 godina unazad Adem, a. s. spu-
pa da bismo na pravi način dokučili maniju (značenje) njegovu i šten na ovaj svijet. A on me pita: Na kojeg Adema misliš? Je li na
okoristili se porukama koje nam mogu doći s te strane, moramo onoga koji je najbliži tebi? Ja se, kaže Ibn Arebi, onda sjetih ha-
uložiti napor i riješiti se onog prvog sna, a to je – gaflet. Moramo disa koji prenosi Ibn Abbas, r .a., u kom kaže da je Allahov Po-
se kutarisati gafleta, da bi onda postavili stvari (onakve kakve slanik rekao: Allah je stvorio 200.000 Adema! Nakon toga je hz.
zaista jesu) na njihova mjesta koja im odgovaraju. Da navede- Muhjuddin imao susret s Idrisom, a. s.: Vidio sam Idrisa, a. s., i
mo još jednom onaj ajeti-kerim koji smo maloprije spominja- sve mu to ispričam: O, Allahov vjerovjesniče, imao sam susret u ta-
li: Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je vafu oko Kabe s takvim ljudima, pa su mi to i to kazali, a ja ih to i to
oštar vid! (Qaf, 22) Bio si u gafletu po pitanju ovoga da će doći pitao, a oni mi odgovorili: ‘O kojem Ademu nas pitaš?’ Kaže Idris,
dan kada ćeš se probuditi i vidjeti stvari onakve kakve jesu, pa a. s., njemu: Tačno ti je rekao čovjek. Ja sam Allahov vjerovjesnik i
– danas ti je pogled oštar! ne znam kad je Allah stvorio ovaj svijet, od kad datira taj svijet. Ali
Grnčar, ako vrč razbije, znaj dobro, ljudi umiru kad nastupi edžel – čovjek živi onoliko koliko
kad poželi, iznova ga uspostavi. mu je određeno. I znaj da Allah Uzvišeni stalno stvara, i na dunjalu-
/Sve nam ovo govori o proživljenju, jer toliko je čovjek u ne- ku i na Ahiretu. Ja sam ga upitao za jedan od predznaka Smaka
koj sumnji, u neznanju po tom osnovu. Grnčar, tj. Stvoritelj, koji svijeta, pa mi je rekao da je to upravo najbliži Adem, dolazak naj-
je ovaj svijet stvorio i čovjeka na njemu – ako ovaj svijet uništi, bližeg Adema tebi. I na kraju sam ga upitao: A je li prije dunjaluka
a čovjeku smrt dadne, On može opet takav isti svijet stvoriti i bilo još ikakvo boravište? Odgovorio mi je: Boravište je jedno, ali
čovjeka u istom liku proživjeti. Ali ovi dunjalučki ljudi – pošto je dunjaluk postao s vama, s ljudima.”
im je perda pred očima – ovu istinu ne vide nego vazda žive u Eto nek znamo ovu predaju, možda nam pomogne da vidimo
strahu od smrti i njeguju svoje tijelo (jer doživljavaju da su to koliko je čovjek sićušan, ali, istovremeno, i koliko je velik ako
tijelo oni). Dobro razmislimo i molimo Gospodara da nam ovu otkrije ovu tajnu koju nosi u sebi. Tad će saznati ono što Mevla-
perdu skine, pa ćemo i taj trenutak (našu smrt), koji je vrata ka na kaže: Ti si svojom vanjštinom kapljica, a svojom suštinom more!
susretu s našim Stvoriteljem, drukčije dočekati i, ako Bog da, Ove primjere smo naveli da bismo vidjeli šta je sve dostupno
pripremiti se za taj trenutak, jer Grnčar, ako vrč razbije, iznova ga istinskim Allahovim robovima. Sad nam, normalno, i mašta pro-
uspostavi; Allahu je to lahko; On je Svemoćan. radi, pa ćemo se i sami zapitati da li ima tih drugih svjetova, a čim
Navest ćemo ovdje dva primjera od dvojice velikana, pa nek počnemo učiti Fatihu, mi zahvaljujemo Gospodaru svih svjetova, da-
znamo to. Možda je ovo (i sigurno jest) teško sebi predočiti, ali kle u množini, a Allah najbolje zna kako je pravo! Mi možemo, u
nek znamo da ima i ovo: koliko je jednom i drugom Allahovom tom smislu, da imamo pred sobom ovaj ajeti-kerim: I od znakova
robu Gospodar pokazao nešto od Svoje Svemoći i kako to Stvo- je Njegovih stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po nji-
ritelj čini. Hz. Ahmed Rifaji, k. s., (čuli smo za njega i za rifaji- ma; On ih je kadar sve sabrati kad bude htio (Eš-Šura, 29). Rečeno je
ski tarikat), razmišljajući jedanput o Stvoritelju, doživio je nešto min dābeh – živa bića; ova riječ dābe isključuje da se radi o stvore-
nesvakidašnje. Na krilima predispozicije, te duhovne snage koju njima koja mogu da lete (meleki i džini) – ne, nisu to oni – dābe
mu je Gospodar dao, skoncentrisao se na to i to ga je podiglo u znači nešto poput čovjeka, nešto što je vezano za površinu, za tlo.
više sfere. Na četvrtom nebu je vidio jedno ogromno more i sad Takva su bića rasijana između nebesa i zemlje i Allah je kadar da
se skoncentrisao na to more ne bi li vidio njegov početak i kraj, ih sve sabere kad bude htio. To znači – sigurno će biti svi sabra-
ali nije mogao da vidi. A onda je ta njegova snaga, usmjerena na ni! I evo, Allahu alem, pred Muhjuddinom se to dešava, a on je
to more, proizvela da mu se ono sve više i više približava. Kada jedan od ljudi koji su izašli iz ovih tjelesnih okvira, iz ograniče-
mu je postalo mnogo jasnije nego u taj prvi trenutak, kaže: Vi- nja i prostornih i vremenskih, pa takvi ljudi ovako vide i govore...
dio sam da to nije more vode, nego more sastavljeno od sitnih zrna pi- Prvi dio 41. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži
jeska. A onda sam, kaže, tu snagu koju mi je Gospodar darovao hafiz Mehmed Karahodžić održao 17. 2. 2021. u Mevlevijskom
skoncentrisao na taj pijesak. Kad mu je to sad dovoljno blizu kulturnom centru – Jekovac. n

STAV 3/6/2022 71