Page 69 - STAV broj 378
P. 69

a dobro široka. On se pusti, doskoči na tu stijenu, pa se sam sebi             Sedmični list “Stav” u
          nasmije kad je vidio koliko je ta stijena široka; mogao je tu fino
          noć provesti, bez ikakvih problema, i odspavati lijepo, ali on je              dogovoru s aktuelnim
          doživio jedan pravi košmar.) “E” – kaže mu učitelj – “takva je                 mesnevihanom hadži
          tvoja situacija i takva je dubina tvog straha! Sad je do tebe ho-
          ćeš li izabrati da se grčevito držiš za tu granu, što će za sobom              hafizom Mehmedom
          povući agoniju, jednu noćnu moru, koja ti neće dati ni oka da                  Karahodžićem
          sklopiš, ili ćeš pustiti tu granu, fino doskočiti i uspraviti se na
          svoje obje noge. Je li ti sad jasna dubina tvog straha? Vidiš da               prenosi u nastavcima
          nema potrebe za tim.”                                                          dersove iz
            Sve će nam sad hz. Mevlana dalje bejtove u tom smislu go-
          voriti, da nam pojasni ovo pitanje koje teško pada ne nama nego                “Mesnevije” održane
          našem nefsu.                                                                   u Mevlevijskom
            On nije znao da su se oni izbavili
            i na prozoru srčanog svjetla zasjeli.                                        kulturnom centru na
            /Faraon ne zna šta se desilo s njima. Jer oni kad su se sreli s   Hafiz Mehmed Karahodžić  Jekovcu.
          Istinom, dobili su odmah takav jekin, takvo uvjerenje da se ni
          najmanje nisu plašili ove njegove prijetnje. I vidimo ovdje ovo   kad ustaneš, tijelo ti je čitavo, nisi bolestan.
          zasjeli su na prozoru srčanog svjetla, tj. otvorile su im se srčane oči;   Iz tog slijedi: Tjelesni nedostatak u snu
          otkrili su svjetlost srca i ostali pred njom zadivljeni. Nisu slijepe   nije šteta, makar tijelo bilo i na
          ove fizičke oči, nego srca u prsima, kako i ajeti-kerim kaže: (...)   dvjesto dijelova raskomadano.
          ali oči nisu slijepe, već srca u grudima. (El-Hadž, 46)  (Nema mjesta strahu.)
            Da su svoju sjenu od sebe razaznali                  Za ovaj svijet koji je formom postojan
            i bili okretni, čvrsti, ugodnog stanja i izvanredni.  Pejgamber je rekao: “San spavača je.
            /Ovo Faraon ne zna, ne zna da su svoju sjenu od sebe razazna-  /Upućuje nas na jedan hadisi-šerif koji prenosi Džabir ibn
          li – potpuno im je jasno šta znači ova tjelesna forma i ko su oni   Abdullah (r. a.). Rekao je: “Bio sam s Vjerovjesnikom (s. a. v. s.)
          zapravo, a što i mi moramo da saznamo za vrijeme ovoga našega   kad izbi, pojavi se čovjek bijela lica, svijetla lica, obraća se Po-
          života. Pošto je ovo toliko bitno, da se opet podsjetimo još jed-  slaniku: O, Allahov Poslaniče, šta je dunjaluk? Alejhisselam mu
          nog bejta, gdje kaže hz. Mevlana: Ti si Jusuf! Ovo je moja i tvo-  odgovara: San spavača (upravo ovo što nam hz. Mevlana navodi
          ja priroda: savršeni sklad, savršeni lik! Izađi iz tog bunara i pokaži   u bejtu). To je dunjaluk. Sad ovako doslovno pita: Koliko je izme-
          svoju ljepotu! I ovi munedždžimi su u susretu s Musaom vidjeli   đu dunjaluka i Ahireta? (Ili ovako, malo slobodnije to prevesti:
          Istinu i ovo spoznali. Zato se ne boje, nemaju straha, ako se ra-  Čime mi možeš opisati taj jedan razmak između ta dva staništa ili dva
          stoči ovo što svakako mora proći./                  svijeta?) Poslanik mu odgovara: Treptaj oka. (S treptajem oka to
            Kad bi ih nebeski havan stotinu puta              bi ti mogao pojasniti. Razumljivo, Allahov Poslanik zna s kim
            udario, drobeći ih u ovoj močvari,                razgovara i ovaj zna šta pita, ali to je radi prisutnih, radi nas,
            pošto su asl ovog sastava vidjeli,                da ovo čujemo.) Sad dalje pita ova osoba: Koliki je karar na nje-
            od ogranka uobrazilje ne bi zazirali.             mu, na ovom dunjaluku, (koliko čovjek ostaje na njemu ili koliko
            /Oni su vidjeli asl (temelj, korijen) ovog sastava, ove naše fi-  se može smiriti na njemu)? Može se smiriti poput nekoga kome je
          zike; oni su vidjeli izvor toga, šta je u srčici, u srži tog sastava i   karavana pobjegla. (Zamislimo ovu situaciju: u pustinji karava-
          onda: od ogranka uobrazilje ne bi zazirali. Ovo je jedna uobrazi-  na pobjegla, koliko sad ta osoba može imati smiraja na takvom
          lja-vehm (plod mašte) koju pokušava Faraon, odnosno naš nefs,   mjestu i u takvom halu? Hoće da kaže koliko je nestalan ovaj
          da nam nametne i kako kod ovih ljudi koji su vidjeli Istinu nema   svijet, koliko je kratak.) Potom ode ovaj čovjek, a Alejhisselam
          puta ni prostora da ih preplaši... U bejtu još kaže u ovoj močva-  reče prisutnim: Ovo je Džibril-i Emin, došao je da vas potakne na
          ri. Govorili smo o lotosu; kazali smo kako izgleda taj cvijet, a i   zuhd u odnosu na dunjaluk (na odricanje i čuvanje od dunjaluka)
          fizički smo ga vidjeli. Lotos raste u močvari, u blatu i vodi, ali   i da u vama probudi žudnju za Ahiretom. To je taj hadis iz kojeg
          kad izađe na površinu, izbaci onakav divan cvijet. Ovi i slični   je Mevlana uzeo ovaj dio da je dunja san spavača. Teško je ovu
          ljudi su vidjeli ovaj cvijet, a ne samo ovaj sastav od vode i blata,   stvar sebi predočiti, ali evo jedan primjer: Ako pored tebe spava
          tj. ovu (našeg tijela) vodu i zemlju. Zato ova uobrazilja koju želi   neko, a ti si budan, to što vidi taj čovjek u svom snu je potpuno
          nefs (Faraon njima, munedždžimima) da nam nametne, da nas   realno za njega. On ne zna za nešto drugo. Mi znamo koliko to
          optereti i zavede, kod ljudi koji su vidjeli Istinu nema prolaza./  može izgledati realno – može čovjek u snu jesti, da osjeti kad se
            Ovaj svijet je san. U to ne sumnjaj!              probudi užitak te hrane, i mnogo štošta drugo. Ako neko upi-
            Ako u snu ruka ide, nema štete.                   ta šta ovaj radi onoga koji sjedi pored njega, on će reći spava,
            /Prenosi se da je hz. Alija, k. v., rekao: “Dunjaluk je san, Ahi-  možda i sanja, jer je taj koji odgovara u budnom stanju. I mi se
          ret je java (budnost), a mi (ljudi), između toga dvoga, neposto-  možemo zapitati: Da li mi sad sanjamo ovo što vidimo? Pa ne
          jani, gledamo snove.“ Ovaj svijet, dunja, jeste san; Ahiret, onaj   sanjamo. U odnosu na nas, ovo je zaista realnost, mi smo budni.
          svijet, to je java, to je budnost, a mi ljudi smo između toga dvo-  Ali u odnosu na nekoga što pored nas stoji, sjedi (Božiji Posla-
          ga; u jednom stanju kolebanja gledamo snove./       nik, Božiji poslanici, evlije – Allahovi prijatelji), mi smo u snu.
            Ako ti u snu bude glava odsječena,                Spavamo. Zato nam oni kazuju – Svijet spava, kad umre probudit
            hem ti je glava na mjestu, hem ti život produljio.  će se! (Tek tada!) Ili, kad nam se u ajeti-kerimu kaže: Danas vam
            /Može se i ovakav san usniti da ti neki od tvojih dijelova bude   je oštar vid, tj. na Ahiretu. Vi ste bili nemarni po pitanju ovoga, ali
          odsječen, ali kad se probudiš, sve je na svom mjestu, a i život ti   danas vam je oštar vid! Ne dao Bog da se tek tada probudimo, da
          se produljio; sad vidiš kako to izgleda, pa čemu strah?! Dakle,   tek tada, na Ahiretu, vidimo stvari onakve kakve jesu!
          ovo što mi držimo budnošću to je san. Jer u hadisi-šerifu je re-  Onda nam hz. Mevlana kaže:
          čeno: “Ljudi spavaju, kad umru – probude se!”          Putem taklida ovo si prihvatio.
            Ako u snu sebe vidiš raspolovljena,                  Salik je to jasno vidio i bez izvješća.


                                                                                                    STAV 3/6/2022 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74