Page 76 - STAV broj 218

KULTURA

Jednaka, ako ne i veća pažnja posve- prisutno je i poslije, tokom cijelog 20. sto- od skoro dva i po stoljeća pisali o Hasa-
ćivana je i pitanju njene pripadnosti. Je ljeća. “Problem pripadnosti Hasanaginice naginici složili su se s Mickiewiczevom
li Hasanaginica bošnjačka, srpska ili hr- funkcionira i kao okvir borbe za usmeno- ocjenom da jedna takva pjesma može biti
vatska? Kroz historiju je ona prisvajana književnu baštinu te uopće književno na- djelo bošnjačkog pjesnika, objasnivši to
od sva tri naroda, što svakako svjedoči o slijeđe, ali i kao problem širih razmjera, poetički. On je pisao da Hasanaginica
njenoj izvanrednoj umjetničkoj snazi i ne- uključujući i političko-ideološki te nacio- nosi unutarknjiževna obilježja musliman-
svakidašnjem usmenoknjiževnom statusu. nalno-teritorijalni aspekt”, ističe Kodrić. I ske poezije, posebno istaknuvši sklonost
Pitanje kome pripada ova pjesma ak- zaista, prisvajanja Hasanaginice od istočnih muslimanskog pjesnika ka pretjerivanju.
tualno je od 19. stoljeća do danas. Kako komšija i zapadnih susjeda uvijek su bila Kako ističe Maglajlić, u novije vrijeme
ističe Kodrić, ono je, ustvari, postalo pri- motivirana ideološkim i političkim, a ne zastupljeno je i mišljenje da je ova balada
je svega pitanje hrvatske i srpske književ- književnohistorijskih razlozima. spjevana u muslimanskoj sredini, a da se
nosti i njihovih međusobnih odnosa i kao Uprkos takvim sporenjima, kako piše potom prenosila u usmenoj tradiciji među
takvo trajat će tokom cijelog 19. stoljeća, Munib Maglajlić u knjizi Usmena balada dalmatinskim Hrvatima.
a u manje-više istom ili sličnom smislu Bošnjaka, većina autora koja su u periodu “Hasanaginica, međutim, nesumnjivo
pripada prije svega južnoslavenskoj mu-
slimanskoj usmenoknjiževnoj praksi, od-
HASANAGINICA nosno bošnjačkoj usmenoj tradiciji, mada
su njezini odjeci, uključujući i bitno dru-
Što se bjeli u gori zelenoj? “Ah, tako te ne želila, braco! gačije verzije ove pjesme, prisutni i šire,
Al’ su snjezi, al’ su labudovi? Nemoj mene davat za nikoga, posebno upravo u dalmatinskoj usmeno-
Da su snjezi, već bi okopnuli, da ne puca jadno srce moje, književnoj baštini. O njezinu bošnjačkom
labudovi, već bi poletjeli; gledajući sirotice svoje!” karakteru već na prvi pogled svjedoči cje-
nit’ su snjezi, nit’ su labudovi, Ali beže ne hajaše ništa, lokupan unutarknjiževni svijet ove balade,
nego šator age Hasan-age: već nju daje imoskom kadiji. a naročito njegovi složeni socijalni aspekti,
on boluje u ranami ljutim. Još kaduna bratu se moljaše, posebno porodično-rodbinski, ali i klasni,
Oblazi ga mater i sestrica, da njoj piše listak b’jele knjige, koji su karakteristični isključivo za musli-
a ljubovca od stida ne mogla. da je šalje imoskom kadiji: mansku zajednicu i koji su sa svim svojim
Kad li mu je ranam’ bolje bilo, “Djevojka te l’jepo pozdravljaše, specifičnim pojedinostima, koje nerijetko
ter poruča vjernoj ljubi svojoj: a u knjizi l’jepo te moljaše, reflektiraju i detalje muslimanske vjerske
“Ne čekaj me u dvoru b’jelomu, kad pokupiš gospodu svatove, običajnosti i prava, mogli u datoj mjeri
ni u dvoru, ni u rodu momu!” dug polduvak nosi na djevojku, biti dovoljno poznati i bliski tek pripad-
Kad kaduna r’ječi razumjela, kada bude agi mimo dvora, nicima muslimanske zajednice, naročito
još je jadna u toj misli stala, nek’ ne vidi sirotice svoje!” s obzirom na vremenski kontekst u kojem
jeka stade konja oko dvora, Kad kadiji b’jela knjiga dođe, je balada nastala. U tom smislu, gotovo je
i pobježe Hasanaginica, gospodu je svate pokupio, nemoguće da bi pjesma poput Hasanagi-
da vrat lomi kuli niz pendžere. svate kupi, grede po djevojku. nice mogla nastati izvan sredine kojoj su
Za njom trču dvi ćeri djevojke: Dobro svati došli do djevojke, muslimanski socijalni aspekti života tek
“Vrati nam se, mila majko naša, i zdravo se povratili s njome. posredno poznati i faktički nevlastiti, tuđi
nije ovo babo Hasan-aga, A kad bili agi mimo dvora, i strani”, primjećuje Sanjin Kodrić.
već daidža, Pintorović beže!” dvi je ćerce s pendžera gledahu,
I vrati se Hasanaginica, a dva sina prid nju izhođahu: “HASANAGINICA” I ŠERIJAT
ter se vješa bratu oko vrata. tere svojoj majci govorahu: Hasanaginica je, dakle, mogla nastati
“Da, moj brate, velike sramote, “Svrati nam se, mila majko naša, isključivo u onoj sredini u kojoj se islam
gdi me šalje od petero dice!” da mi tebi užinati damo!” živio kao način života i u kojoj su svi so-
Beže muči, ne govori ništa, Kad to čula Hasanaginica, cijalni, pa i pravni aspekti, bili uređeni
već se maša u džepe svione, starišini svatov’ govorila:
i vadi njoj knjigu oprošćenja, “Bogom brate, svatov’ starišina,
da uzimlje potpuno vjenčanje, ustavi mi konje uza dvora,
da gre s njime majci uzatrage. da darujem sirotice moje!”
Kad kaduna knjigu proučila, Ustaviše konje uza dvora.
dva je sina u čelo ljubila, Svoju dicu l’jepo darovala:
a dv’je ćeri u rumena lica; svakom sinku nože pozlaćene,
a s malahnim u bešici sinkom, svakoj ćeri čohu do poljane;
od’jeliti nikako ne mogla, a malomu u bešici sinku,
već je bratac za ruke uzeo, njemu šalje u bošči haljine.
i jedva je sinkom rastavio, A to gleda junak Hasan-aga,
ter je meće k sebi na konjica, ter dozivlje do dva sina svoja:
s njome grede dvoru bijelomu. “Hod’te amo, sirotice moje,
U rodu je malo vr’jeme stala, kad se neće smilovati na vas,
malo vr’jeme, ni nedjelju dana, majka vaša srca arđaskoga!”
dobra kada i od roda dobra, Kad to čula Hasanaginica,
dobru kadu prose sa svih strana, b’jelim licem u zemlju udrila,
da najveće imoski kadija. uput se je s dušom rastavila,
Kaduna se bratu svomu moli: od žalosti, gledajuć’ sirota!

76 9/5/2019 STAV