Page 74 - STAV broj 246

DRUŠTVO

da je Tuzla bila uz bok londonske Galerije
Tate. Ideju o galeriji sam imao dugo, ali mi
je Ismet pomogao jer bez njega se ovdje ni-
šta nije moglo uraditi, a on je mogao uraditi
puno više za mlade umjetnike. Nisam htio
da budemo ekspozitura sarajevske Umjet-
ničke galerije i osnovao sam galeriju.
Priča o ulazu u Behram-begovu medre-
su još je jedna na koju sam ponosan. Izu-
čavao sam i čitao puno o historiji Bosne,
posebno onoj davnoj. Sve što je drveno,
kameno, svi stećci mene privlače. Moja je
duša uvijek okrenuta starinama, onome što
nestaje. Vraćam se s utakmice pješke, ‘Slo-
boda’ igrala na Tušnju. Vidim, ruše portal.
Medresa srušena, ostalo malo kamenja. I ja
ujutro odmah predsjedniku Izvršnog od-
bora u kancelariju, Predo, Srbin. Tražim
da se to obustavi, da se sačuva ta starina
jer će se tuda jednog dana nova generacija Ova druga Kapija me puno boli. Arhi- htjeli donijeti crnu ploču, na njoj natpis,
vrtjeti. I ja njemu kažem: Mi nismo Sara- tekta Husein Dropić i ja imali smo ideju tako su htjeli obilježiti Srebrenicu. Tako
jevo, Sarajevo je puno starina, a mi u Tu- kako da konzerviramo to naše bolno mje- je međunarodna zajednica htjela sa svo-
zli svaku starinu moramo čuvati. Svaki je sto. Tu je zagrebačka firma imala izlog, oni jih pleća skinuti taj teret. Kakav Kladanj,
za nas kamen vrijedan. Pa mu kažem da su to zazidali i napisali stihove Maka Diz- kakve crne ploče, digao sam galamu da se
se ne smije srušiti Baruthana iz turskog dara. Kapiju je trebalo povezati s mezar- to tako ne može. Nije crna ploča naša tra-
vakta. A eto kakvi smo bili, arhitekti upr- jem i grobovima ubijenih. Predlagao sam dicija. Zna se kakvi su naši mezari. Huse-
li da se to ruši. K’o da smo mi zadnji, k’o da se ne diže kocka, da se mjesto konzer- in-efendija Kavazović je bio tada tuzlan-
da neće doći nova generacija koja će na te vira, da se ostave i cipele i odjeća i kocka ski muftija i on je tražio da se Srebrenica
starine drugačije gledati. I to smo spasili. i krvave košulje. Da se sve sačuva, da se dostojno obilježi, da se ljudski pokopaju
Za medresu se moralo ići na Skupštinu. stavi staklo i neka se hoda. Neka ljudi vide pobijeni. Bila je tamo bara gdje je sada
‘To košta milione’, kaže Predo. Sjećam se šta je bilo. A oni to sve skinu, skinu koc- memorijal. Pitam arhitektu kako će obi-
dobro, trebalo tadašnjih 16 miliona da se ku i stave ploče kao da smo u Dalmaciji, lježiti ulaz u centar. Kaže on da bi stećak.
obnovi. Kažem mu: ‘Predo, idi na Skup- naprave klizalište gdje se ljudi zimi lome. Nisam bio siguran jer, iako je stećak bo-
štinu i brani je, evo, ispričaj ovo što ti ja Nekad su 1945. godine na vlast došli sanski, svi ga svojataju. I predložim mu
kažem’, i ispričam mu historiju medrese. seljaci, ratnici, oni koji su samo znali dobro da se stavi kocka, mermerna kocka koja
Kaže meni Predo da će tako reći na Skup- pucati, ali su slušali pametne ljude, inte- simbolizira čvrstinu i hrabrost, i da se na
štini, ali da su Muslimani najviše protiv lektualce. Danas niko ne sluša. Danas su svim stranama napiše ‘Srebrenica, juli
medrese. Kažem mu da on istraje na tome seljaci na vlasti, ali neće da slušaju i zato 1995’. I to na latinici i ćirilici. Ta su oba
da se sačuva portal medrese. I zove Predo nam je sve u padu. pisma naša, a i to bi bila politička poru-
nakon 15 dana, Skupština to prihvatila. Kada se osnivao memorijal za pobije- ka. Eto, ta je kocka moja ideja, nekakav
Sada je portal atrakcija Tuzle, nema slike ne Srebreničane, htjeli ga metnuti negdje kamen temeljac Memorijalnog centra u
bez tog portala, bez te kapije. kod Kladnja. Amerikancima se žurilo pa Potočarima.” n

74 21/11/2019 STAV