Page 72 - STAV broj 296
P. 72

KULTURA



          Zazivamo književnost kao oblik etike

          BOŠNJAKU NIKAD NIJE BILO




          TOLIKO POTREBNO “DUGO



          PAMĆENJE” KAO DANAS




          Protiv ovog kratkog pamćenja ističem književnost kao dugo pamćenje, jer književnost nije

          tek slika stvari, već stvari proživljene iz dubine njih samih, ona je stvarnost proživljena iz
          dubine same stvarnosti; književnost je istinska stvarnost jer sadrži sud, osjećanje i strast, to
          je stvarnost sa smislom. Živa je istina koliko je malo važno da li je ta stvarnost proživljena u
          mašti, u praksi ili u duši, ono što je pisac napisao jeste ono što je on proživio unutar sebe u

          određenom času i na određenom mjestu svoje ili neke druge zemlje. Rezultat je pamćenje
          tog časa, jedno strpljivo, neumitno pamćenje, jer je književnost strpljiva i neumitna


          Piše: Almir ZALIHIĆ               i on bi se odrekao mnogo čega da do nekog   prije ili poslije nekoliko sekundi slika po-
                                            posebnog kamena dođe, slike fasciniraju   svećenih velikoj automobilskoj nagradi, iz-
                                            ljubitelje slikarstva, a mnogi su kolekcio-  boru najljepše žene, ili braku istospolaca u
               ijep jesenji dan izmamio je posjetu   nari spremni gladovati i krasti da bi došli   nekom drugom dijelu svijeta.
               zidinama srednjovjekovnog grada   do neke slike, krhotine neke vaze, amfore   Mnogo je, dakle, čudovišta oko nas. Naš
               koji se ugnijezdio u pitoresknom   ili novčića ogrezlog u hrđu i talog stoljeća...  je svijet naseljen čudovištima, ogromnim,
         Lkrajoliku nad kanjonom Une. Na       Pisci, naravno, nemaju bolje pamće-  strahobalnim, prijetećim, žalosnim, smr-
          Ostrošcu čovjek svim čulima upija sve s čim   nje od ostalog svijeta: kao i kod drugih,   tonosnim, istrebljivačkim. Prvo mjesto na
          dođe u dodir i tada vidi umjesto da gleda i   njihovo pamćenje može biti varljivo, pro-  tom spisku ne zauzima više veliko čudovi-
          tada čuje umjesto da osluškuje. Ako je isti-  lazno iskrivljeno, ali to nije važno. Važno   šte, neutronska bomba. Danas moramo da
          na da je Newton otkrio zakon gravitacije u   je da oni proizvode pamćenje. Književnost   se saživimo s drugim čudovištima: izrablji-
          trenu, vidjevši kako jabuka pada, iako je to   je, pored svega što jeste, i pamćenje, dugo   vanjem, velikoimperijalnim i vjerskim fana-
          ranije gledao godinama, kao tolike hiljade   pamćenje svih nas.      tizmom i isključivošću, bijedom, gladi, te-
          ljudi, onda sam ja milioniti dio toga osjetio   Vjerujem da Bošnjaku nikad nije bilo to-  rorizmom, pandemijom virusa korona. A s
          kada sam vidio jednog dječarka kako jaše   liko potrebno dugo pamćenje kao danas (ovo   njima i s onim čudovišnim stvorenjima koja
          na didovom štapu i viče “điha, điha, đi”!   danas se odnosi na perod od 1992. do 2020.   ih u stopu prate. Dakle, moramo se saživiti
          Prisustvovao sam stvaralaštvu u njegovom   godine), kad mu predstavnici bjelosvjetskih   i s tiranima, lopovima, otimačima, psima
          najčistijem vidu. Naš mali prijatelj pretvo-  birokracija uz pomoć tehnoloških medija   rata, s visokosofisticiranim mafijašima koji
          rio je štap u Biće, pretvorio je dječiju igru   i televizija nameću sjećanje, jedno površ-  mijenjaju obličja baš onako kako se klikom
          u teatarski čin.                  no sjećanje, za sve isto, u kojem današnje   na mišu mijenjaju stranice na sajtovima svi-
            I pisanje je, kažu i zapisuju mudri, plod   pamćenje prosto briše ono jučerašnje, kad   jeta kao globalnog sela.
          dugog iskustva. Ideja se može javiti iznena-  se genocidu na prostoru moje domovine ili,   A opet se čini kao da ljudi nisu kadri
          da kao munja iz vedrog neba. Kad se desi,   pak, u nekom drugom dijelu svijeta posve-  da uoče sva ta čudovišta. Gledaju ih, ali ih
          to zovemo inspiracijom, ali ona udara tamo   ćuje jedva nekoliko sekundi slike, tek časak   ne vide. Brzina i istovremenost informacija
          gdje se mnogo mislilo i ispitivalo, tamo gdje
          je uložena ogromna radoznalost, na polju
          na kojemu čovjek vodi ljubav sa stvarima
          i mislima kao toliki zaljubljenici. To je lju-
          bav koja stvari i ljude iz naše okoline ure-
          đuje u cjeline osobene samo za nas same i
          stvara ono što čini naš svijet. Mi nećemo
          da primijetimo da se svako kreće u svom
          svijetu. Svijet nije sačinjen, kako mi to vo-
          limo da mislimo, od nepromjenjivih stvari,
          nego od njihove ocjene i vrijednosti koje
          im dajemo. Kamenje oduševljava geologa



         72  5/11/2020 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77