Page 59 - STAV broj 416 - 417

Husrev-beg naredi tad da se pred Aliju Đerzeleza – nazva ga tako
po njegovom buzdohanu i tako ga upamtiše narodna predanja, legen-
de i pjesme – da se pred njega, dakle, donese kovčeg zlata. Od tog zlata
Alija Đerzelez podiže ovu kuću, i još jednu, onu u Grdonju, na mje-
stu gdje je nekada pobo granu da zakloni jedno dijete od sunca i tako
promijenio svoju sudbinu i sudbinu cijelog svijeta jer je od tog dana
išao po mejdanima i borio se u ime sultana – u dvanaest carstava nije
bilo takvog delije koji bi njemu smio izaći na mejdan.
A kada se i Alija Đerzelez, kao i svaka druga duša, sastavi s vječ-
nošću, ostade od njega trag u jednom drvetu – kazuje se da je dugo
u Klokotima kod Kiseljaka stajala jedna breza koju je Alija Đerzelez
probio svojim buzdohanom kada je gonio Vuka Jajčanina – i ostali
su tragovi njegovih prstiju u kamenu pored munare Ulomljenica
džamije – tu se, kazuju, jednom prilikom, čekajući džumu (Alija
Đerzelez, kažu, ni jedan namaz nije propuštao) i razgovarajući s
jaranima, slučajno prislonio – i ostao je njegov buzdohan – dugo
je, pričalo se, bio zatisnut u krovne grede u tekiji kod turbeta „Se-
dam braće“, ali izgori u požaru skupa s tekijom – i ostalo je turbe
u selu Gerzovu kod Šipova – to se selo nekad zvalo Prhovo, priča
se, i tu je Alija Đerzelez mučki ubijen, i to dok je Bogu sedždu či-
nio, jer ga drugačije nije bilo moguće ni ubiti, prikrade mu se Vuk
Jajčanin i odsiječe mu glavu, a turbe srušiše Karadžićevi pobornici
sami mjesec, kao ptica, i vrati se i smota krila da ih niko nije mo- početkom Agresije na Bosnu – ostadoše i mnoge pjesme, i jedna
gao vidjeti. Alija se silno iščuđavaše i cijele noći moliše se on Bogu pripovijetka koja ga pokušava ismijati i svesti na mjeru ljudsku,
da ga zaštiti od šejtana i da mu pamet ne uzme. Otad je svake noći ostade ova kuća, da se zove njegova, pa makar je on i ne izgradio i
uzjahivao svoga dorata i letio kud mu volja, a u zoru bi opet išao makar u nju nikada ni ušao nije, i ostade ulica u kojoj se nalazi ova
u šumu i vraćao se uvečer s tovarima suharaka. kuća da se zove po njemu, pa makar nikada ne postojao, i ostade
I živio je Alija tako, sretan u svojoj tajni i uživajući u svojoj ova naša pripovijest, pa makar sve ovo što smo ispričali bilo po sto
snazi. Ali, jednog dana, dok je bacao onaj kamen s proplanka na puta namaštano. n
proplanak, iznenadi ga nepoznat glas. Reče mu da je Husrev-beg
u velikoj nevolji, da ga je Vuk Jajčanin skolio u brdima i da vodi
silnu vojsku na Sarajevo. Alija odmah uzjaha svoga dorata i poleti
u nebo. Odozgo vidje daleka brda i među njima Husrev-bega kako
uzmiče sa svojom vojskom, a Vuk Jajčanin ga bije iz trista busija.
Sva vojska ostade zakovana u čudu kada se iznad njih pojavi silan
junak na krilatom konju, a buzdohanom bije Jajčane i tamo i ovamo
i razgoni ih kao brabonjke. U jednom trenutku Alija vidje kako iz
duboke posjekotine na Husrev-begovoj nadlaktici ciblija krv te ti
se on spusti na zemlju, izvadi iza pasa bijelu mahramu s crvenim
vezom i zamota mu ranu. Zatim se opet pope na leđa svome kri-
latom doratu i nagna ga za neprijateljem, gonio ih je sve do Jajca.
Kad je Husrev-beg došao kući, ondje ga dočeka Šahdidar, žena u
koju se zaljubio još kada je bila robinja njegove sestre Neslišah i to-
liko je zavolio da je nije htio otpustiti ni kada je postao svjestan da s
njom neće imati poroda, niti je htio dovesti prilježnicu pa makar bez
nasljednika ostao, on je njoj sve pričao i povjerovao joj svoje najdublje
tajne. Reče joj Husrev da ga više ne bi vidjela da se odnekud ne poja-
vi silan junak na krilatom konju, a buzdohanom razgoni neprijatelje.
Ispriča joj zatim kako mu je mahramom previo ranu. Kad Šahdidar
uze mahramu, ona uzviknu da je to mahrama njihovog sluge Alije.
„Svi u kući znaju za nju“, reče. „Naslijedio ju je od rano pre-
minule sestre, djevojke, koja je lažno oklevetana pa ga je na samrti Svim građanima Bosne i
zaklela da vodu kojom će je gasuliti zagriju vatrom od jablanova, a
da joj umjesto nišana postavi dvije glavnje iz te vatre, pa ako pro- Hercegovine upućujemo
listaju, onda znaj da sam istinu govorila i da sam nevina otišla s iskrene čestitke povodom
ovog svijeta, a ono iz onih cjepanica niknuše dva jablana, visoko,
pravo, do u nebo, otad posvud po Sarajevu rastu jablanovi i svje- 1. Marta,
doče o Ajkuninoj čestitosti, a najviši izđikoše oko Ajkuninog me-
zara. U tu mahramu Alija kupi mrve sa sofre pa hrani golubove, a Dana nezavisnosti
kada ga djeca počnu naganjati ili kad nastupi pored noseće žene,
njome krije lice, i od nje se nikada ne rastaje.” naše domovine
Husrev-beg odmah naredi da mu zovnu Aliju, a ovaj se pojavi sve
se snebivajući i krijući lice da ne bi Husrev-beg sanjao loše snove.
Husrev-beg ustade pred njim i reče mu da mu se ništa ne izvrdava i UPRAVA RMU “BANOVIĆI” D.D. BANOVIĆI
još mu reče: „Ja znam ko si. Takav junak ne može biti sluga u mene.“

STAV 24/2/2023 59