Page 54 - STAV broj 416 - 417

DRUŠTVO

Tranzitne priče (4)
Piše: Ammar KULO
U
lih sredina. Za deset minuta došao sam SOROŠEV
našem malom mjestu sve je na
kilometar, i prodavnica, i dis-
ko, i sala, i kino, i pošta, i ži-
vot. To je i prednost i usud ma-
do trafike, sada u obliku sebilja. Do nje
police istaknutom na preferencijalnom POSTRATNI
je bila druga, limena konzerva, gotovo s
istom ponudom. Ova druga, u vlasništvu
„Opresinog“ distributivnog lanca, prefe-
rirala je Oslobođenje. Na sebilju, u dijelu
mjestu, onom prvom do prozorčića, sta-
čerje rata, bili su crtani romani u izdanju KONKURS
jao je Dnevni avaz. Kupio sam sa sebilja
Avaz, a iz „Opresine“ trafike Slobodnu
Bosnu. Posljednje što sam kupio na ovoj
trafici prije šest i više godina, u predve-

„Lunov Magnus Stripa“ ili „Zlatne seri-
je“. Sada je Slobodna Bosna bila štivo koje Nesvjesno sam preletio preko sadržaja. Pisalo je “Konkurs za
sam iščekivao. Stariji su mi govorili da
to nije za moje godine. Donosile bi škol- učenike II razreda srednjih škola... Open society foundations.” Sjeo
ske drugarice O.K. ili Teen magazin, no sam na stepenik i detaljno iščitao. Bilo je potrebno da si odličan
nisam ondje nalazio ništa interesantno.
Gotovo po pravilu, o istim su događajima učenik, da si drugi razred, dvije preporuke od profesora, znanje
sasvim suprotna stajališta imali novinari engleskog jezika – što će biti testirano naknadno. Program je
u Avazu i Bosni. Pogledao sam naslovnice
i prije nego ću ih otvoriti naišla je Dženi- nudio šestosedmični, polugodišnji i godišnji boravak na engleskom
ta iz smjera autobuske stanice. Stao sam govornom području, u Sjedinjenim Američkim Državama ili Velikoj
kao ukopan, mahnuo rukom tek toliko
da me primijeti. Kazala je ćao i nastavila Britaniji. Bilo je potrebno napisati i esej.
prema školi.
Rado bih krenuo za Dženitom, našao
neki razlog, neku temu, možda kakvu re-
citaciju, možda bismo pričali o sedmoj
umjetnosti, nešto što bi mi već palo na
um, a da budem zabavan, da izmamim
taj čarobni osmijeh, te smijalice što mi
zaokupljaju misli.
Želio sam biti u njenoj blizini. Dže-
nita je bila dnevna preokupacija, kako to
da mi je promaklo da bi mogla naići iz
smjera Jasena!? Ali badava, nisam imao
vremena, moram svratiti u administra-
tivnu zgradu „Stupčanice“, kod mame,
usaglasiti spisak za kupovinu, pokupovati
namirnice, potom se vratiti kući, spako-
vati knjige i stvari za tjelesni, a onda u
školu. Ako budem imao sreće, vidjet ću
Dženitu na pauzi! Možda!
„Ćao“, prenuo me glas moje školske
drugarice Fuade. „Otkud tebe ’vako rano?“,
upitah. „Nemoj mi reći da si zaboravio“,
reče Fuada. Razrogačenih očiju, gledao
sam prema njoj. „Hm...“, odmahnula je
rukom, „...ona moja kona glave će ti doć“,
kao da me zadirkivala školska.
I dalje sam stajao razmišljajući šta Pekara “Paštrik” danas
sam to propustio. Fuada je vrtjela glavom.
„Bolan, dramska. Predčas, ‘beže’“, sada U dramskoj adaptaciji Hasanagi- One riječi što sijeku, što potresaju, što
je prasnula u smijeh. „Ah, da... potpuno nice imao sam epizodnu ulogu Hasa- nam čuvaju begovske loze... Vježbao
sam to smetn’o s uma. Malo ću kasniti! naginicinog brata bega Pintorovića. sam pred ogledalom. A kako uvježba-
Prenesi profesorici Mirsadi“, rekoh. Dvije rečenice. Eksplozivne. Zvonke. ti da budeš gord, da oko ne trepne, da

54 24/2/2023 STAV