Page 57 - STAV broj 416 - 417

on šta vidjeti – munara se ona opet odmakla Gazi Husrev-bega, najbogatijeg čovjeka u Nije mogao ni zamisliti da zbog njega trud-
od džamije, pobjegla preko noći na isto mje- Bosni i njenog beglerbega. Na nesreću, bi- nice rađaju neizglednu djecu ili da se djeca
sto gdje je odvajkada bila. Poslije toga, kažu, jaše Alija ćelav do ušiju pa ga Husrev-beg prevrću po postelji cijele noći zbog nemilih
niko više nije zadirkivao džematlije na Pri- koristio samo za dovoženje drva iz šume. snova pokupljenih iz rugobe njegovog lica,
bjeguši, jer, ozbiljna se priča pronese kroz Osim toga, bio je on posve neizgledan čo- zato se klonio svijeta. Ustajao je u zoru, na-
šeher, kako se od one noći pred munarom vjek, pognut u hodu, rasijan, krivog kora- bacivao samare na mule, vezao ih jednu za
prikazuje. Dohodi tamo nekakva čudna pri- ka, klempav i ružan u licu. Ljudi na čaršiji drugu i prije nego se jave pijetlovi kretao
kaza, nikom zlo ne želi i nikog ne napada, su često, kada bi nekog htjeli uvrijediti ili na Grdonj, otud se vraćao s mrakom da ga
niti straši djecu, već stoji, visoka do u nebo, odbiti od sebe, znali reći „ružan k’o Alija, niko ne susreće.
dlanovi joj ka licu otvoreni, šapuće molitve sluga kod Husrev-bega“. Žene bi, a posebno Jednog dana, hodajući kroz šumu u
i dove. Neki rekoše da je to Alija Đerzelez, trudnice, zakretale glavu kada bi prošle po- potrazi za suhim drvećem, začuje Alija ne-
kojeg godinama čekaše da iščupa neposluš- red njega da im potomstvo ne bi poprimilo što neobično, glas kakav do tada nije čuo.
nu munaru i vrati je uz džamiju, a on, zadrt, izgled lica Alijinog, a djeci su zatvarale oči Zastade i oslušnu, ali ono ne bijaše glas ni
ostavi glavu ko zna gdje u pustom svijetu. da ne sanjaju ružne snove. To se sve prene- jedne životinje njemu poznate, jedino ako
Stotinama godina poslije tu neposlušnu mu- se na tek ižđikale momčiće, pa bi, kada bi iz daleka nije zalutala ovamo neka nova. Ali
naru sasvim razidaše i prenesoše je daleko, u se Alija pojavi niz sokak, navalili na nje- kad se primaknu jednom proplanku od ko-
Drozgometvu, u Griviće, između Hadžića i ga i stali da ga gađaju fuškijom i da viču jeg je dopirao onaj čudni glas, vidje dijete,
Lepenice, i tu je ponovo uspraviše i eno je i za njim najgrđe poruge. A on, Alija, bijaše bebu, dojenče, sasvim golo, oko ruke mu
danas stoji ona ondje, uz grivićku džamiju. čovjek dobrohotan, čestit u duši i svjestan vezana crvena vrpca. Alija se okrenu oko
svoga izgleda. Mnogo godina poslije kazi- sebe, ali nigdje ne bijaše nikog do ono dije-
ALIJINA SESTRA valo se da mu dobrina bijaše tako duboka te koje su sunčevi traci svog obgrlili i mora
Prije nego će sagraditi svoje kuće i posta- da nikada nije posjekao zdravo stablo, već da ga je sunce strahovito peklo. Nenavikao
ti junak na glasu, bio je Alija Đerzelez pusti je uvijek birao ona koja su počela da se suše, na djecu, Aliju bijaše strah da ga uzme u
siromah, sluga. Ali, za utjehu, služio je kod pa makar se morao popeti na vrh Bukvika. ruke, već odsiječe on jednu dobro olistalu

STAV 24/2/2023 57