Page 52 - STAV broj 416 - 417
P. 52

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (151)

         ZAMKA U LAŽNOM ROVU




                                            Vojnik do nas pao je pogođen u glavu. Ja i još jedan borac uhvatili
                                            smo ga i povukli ustranu pored velikog stabla. Očito je bilo da je

          Piše: Amir HASANOVIĆ              poginuo na licu mjesta. Metak ga je pogodio tačno iznad lijeve
                                            obrve. Vojnik koji mi je pomagao buljio je u mene. Prestravljeno
                                            je stajao poput kipa gledajući svoje krvlju prekrivene ruke.


                 oć je bila hladna i vedra. Rov vi-
                 sok i prepun blata. Nadvisivalo
                 ga je svojom ogromnom kroš-
         Nnjom jasenovo stablo sve pocr-
          njelo od dima. Posavska ravnica pružala
          se u nedogled.
            Stajao sam u rovu, do gležnjeva u blatu
          i gledao ispod šljema prema agresorskoj
          liniji. Do mene je stajao Samir. Čvrsto je
          držao svoju pušku tresući se od hladnoće,
          gledajući kako topovske granate oru lini-
          ju ispred nas i livadu s naše desne strane.
          Huka projektila nizala se jedna na drugu
          stapajući se s gromoglasnim detonacijama
          koje su odjekivale zaglušujući naš kratki
          razgovor. Gotovo da nije bilo trenutka a
          da nije eksplodirala neka granata osvjet-
          ljavajući noć kao da je podne.
            Kroz rov je prošao jedan od oficira
          i pozvao vojnike iz tranšeje da se okupe
          kod zemunice. Govorio je kratko i rječi-
          to, dok su momci gledali u njega žmirka-
          jući i trepćući svaki put kada bi granata
          pala u blizini.                   ravnica koja je nakon ovih jesenjih kiša,   jer čim svane, sigurno će im stići još po-
            “Momci, s ovim pojačanjem nadam   nadamo se, neprohodna za agresorsku   jačanja. To kratko čekanje svima nam je
          se da ćemo uspjeti vratiti preostale rovo-  mehanizaciju, tenkove i prage.   zaista izgledalo kao vječnost.
          ve. Sada je vrijeme da im zadamo završni   Duboki glib u rovu bio je prekriven   “Jesi li spreman”, pitao sam Samira
          udarac, da im vratimo milo za drago od   slojem vode koji je podrhtavao sa svakim   lupivši ga po leđima. “Ma svuda je bolje
          prije dva dana”, rekao je oštrim glasom   novim udarom granate stvarajući male   nego u ovom mulju i blatu. Bit će, bra-
          nespretno gacajući kroz duboko blato.   valove koji su se lomili o noge vojnika i   te, šta bude”, odgovorio je sliježući ra-
            “Krećemo tačno u pet i trideset. Bu-  zidove rova. Gledao sam kako se valovi   menima. Ja sam u stomaku osjećao neku
          dite spremni. Krenite kad topovi utih-  svako malo stvaraju i nestaju. Stvaraju i   napetost, sinoć nisam mogao jesti. Neka
          nu i neka Bog bude s vama”, reče i priđe   nestaju, stvaraju i nestaju, stvaraju i ne-  neopisiva nervoza...
          jednom vojniku. Uze mu pušku i šapnu   staju, nestaju...                Oficir pokaza prema maloj šumi. “On-
          mu na uho: “Idi, sinko”, a onda nastavi   Na trenutak, linijom je zavladala grob-  dje su trojica naših izviđača, to je pravac
          glasnije: “Ovaj put ću i ja s vama.”   na tišina. Samo na trenutak. Na istoku se   našeg kretanja.” Repetirao je svoj kalaš-
            Nismo ga poznavali, znali samo to da   počelo pojavljivati Sunce iza svojih lju-  njikov i mahnuo rukom. “Idemo, mom-
          je iz 108. brčanske brigade. S njim je došlo   bičasto-crvenih i narančastih zastora od   ci”, naredio je.
          još dvanaest dobro naoružanih momaka.   oblaka, sjenovito obasjavajući dva rova,   Trčali smo punom snagom po blatu
          Vojnik kojem je uzeo pušku otrčao je da-  jedan nasuprot drugog. Dugo polje bilo   preskačući neravnine i velike kratere na-
          lje niz rov, ostatak ih je hladno pogledao   je načičkano kraterima i srušenim stabli-  stale eksplozijama granata. Samir i Fuad
          oficira vraćajući brzo poglede ka liniji.   ma. Iz nekoliko kratera još su se izvijali   trčali su ispred mene. Grabeći svakim
            Ovo je bio drugi oficir koji je pokušao   pramenovi dima. Sekunde tišine počele   korakom sve brže, činilo mi se kao da ne
          dignuti moral učinivši tako nešto. Prvi je   su bježati pred navalom bijesa.   mičemo s brisanog prostora. U glavi mi
          jučer teško ranjen na samom kraju akci-  Momci su se rasporedili duž tranšeje.   je lupalo od navale adrenalina, puška se
          je kada smo uspjeli uzeti osam rovova i   Čekali smo znak da krenemo naprijed u   tresla u rukama. Milion stvari motalo mi
          napraviti kakav-takav spoj s našim mom-  neizvjesnost. Bili smo svjesni da im ne   se po glavi, hiljadu pitanja. Šta ako nas
          cima zaglavljenim u špicu. Jagodnjak je   smijemo dati tih nekoliko sati prednosti,   vide rano? Šta ako počnu pucati dok smo



         52  24/2/2023 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57