Page 51 - STAV broj 395

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Možda se skrila u korijenje trešnje

PODSJETNIK NA

OTKRIĆE I NESTANAK

ETRURSKE SKULPTURE

Piše: Vidio sam te noći u snu svaki zastanak na putu. Ili mjesto gdje su se
Irfan HOROZOVIĆ
legionari zaputili. Nije ih jednostavno danas prepoznati iako je mreža
puta više-manje dokazana i potvrđena. Klupko rimskih putova.
Mursa. Servitium. Siscia. Segesta. Emona. I, najduža nit, kao dugo
iščekivani konačni cilj – Vindobona.

ikad se ne može znati kako su se Mursa. A onda je fotografija oživjela. I počele su
usudovi prsti spleli oko nas. Sudbi- Servitium. se odvijati, kao po suđajinom spisku, morne
ne se ponekad neobično povezuju, Siscia. stvari. Odveli su ga jedne ratne zime u živi
Ngotovo se sklupčaju. Vjerujem da Segesta. štit. Jedva se vratio kući uz pomoć mladića
je i to što želim ispričati dio istog klupka. Emona. koji ga je vukao. O mladiću zna samo da
Figuricu je vjerovatno našla trešnja. I, najduža nit, kao dugo iščekivani ko- je imao svetu knjižicu u džepu. Potom je
Zvuči čudno, ali je istinito. Vidio sam je načni cilj – Vindobona. Stjecajem okolnosti, žena otišla jer im je kćerka negdje u bije-
dok ju je moj tadašnji susjed, učitelj i pri- bio sam na svim tim mjestima. lom svijetu bila bolesna.
jatelj, pažljivo čistio. – Ko bi ona mogla biti? Neka plesačica? Najednom je kuća bila puna nepoznatih
– Šta je to? – Ili boginja ljubavi Turan? ljudi. Tukli su ga. Uvečer su ga skrivali u
Nije odgovorio ništa. Samo je pružio – Poznaješ njihovu mitologiju? podrum i organizirali orgije. Trajalo je to
na otvorenom dlanu. – Ponešto. Vidio sam reprodukcije zid- dugo. Sve do jednog telefonskog poziva. O
Bila je izuzetna. I svi zadržani pokreti nih slika iz grobnica. Posmrtne svečanosti razgovoru se ništa ne zna, ali to je bio nje-
treperili su u njoj. su im bile važne. I pročitao sam koješta. gov kraj. I vijest o onom što se zbilo. Sku-
To je bila osnova imena koje sam joj u Ništa se ne zna, ali mnogi putovi su istra- pili smo se odasvud na njegovu pokopu. I
sebi dao. Etrurska plesačica i njena izgublje- živaču otvoreni. A mitologija? Jednim di- odali mu počast.
na priča. Mnogo sam razmišljao i o Plesu u jelom je posebna, drugim slična grčkoj. Ko je bila brončana plesačica?
reljefu. Jer se činilo da je ukradena iz veli- Tako je tekao davni razgovor. Možda je i Uni, zaručnica boga Tina u
ke reljefne priče. Učitelj crteža i boje (sa svim svojim etrurskoj interpretaciji zeusovskoherinske,
– Čini se prepoznatljiva. voluminoznim mogućnostima) nekad je odnosno jupiterskojunonske priče. Možda,
– Naravno. bio gimnastičar. Bio sam mnogo mlađi i možda, možda... Etruščankin zagonetni po-
– I ništa više ne bih se usudio reći. zato te dane pamtim iz crno-bijelog svijeta. gled ne daje odgovor na pitanje. Ni o sebi,
– Tako sam i mislio. Posebno jednu fotografiju. Snimljena je u niti o nepoznatom vojniku koji ju je donio
– Jedino mi je jasno da je na skulpturi našoj staroj gimnastičkoj dvorani. Neko- do Castre. Možda ni glavni bog Voltumna
Etrurka. Vidio sam dosta fotografija i proči- liko trenutaka te najdarovitije i najbolje ne zna odgovor na to pitanje.
tao ponešto. Ne čudim se čak što si je našao generacije u bivšoj državi zaustavljeno je Lase, dobri duhovi doma i kućnoga
ovdje, iako je, ipak, pomalo iznenađujuće. i ovjekovječeno u njoj. Vidim njihova lica. ognjišta sigurno znaju, ali ko zna gdje je
– Zašto to misliš? Neka mi prilaze iz sjećanja. to ognjište i kad je ugašeno. Štoješta se
– Nekad je ovuda prolazio važan put. Ibro, budući ugledni profesor matema- ovdje događalo. I prije i poslije etruščan-
Salona – Servitium. A u blizini je utvrda tike na fakultetu u Zagrebu. Ranko, pro- kinog plesa. Znam, igrao se tu i onaj mali
Castra... jektant i graditelj neobičnih zdanja koja su Tiberijev sin što su ga zvali čizmica. Ca-
– Kastel, naravno. koristila tople vode i gradila svoju priču. mus je (i ne samo on) napisao svoj dram-
– Vrbas je uvijek plavio. I nosio razne Poput viline vlasi. Lojzo, slikar i likovni ski ogled o njemu.
priče. Skulpturica je sigurno dio neke od pedagog. Učitelj crteža i života. Majstor Iako znam gotovo sve što se dogodilo,
njih. voluminoznih obličja čiji je osnovni zidar pitam se šta je bilo s figuricom. Zaista,
– Više nego sigurno... bila boja. Mnogo godina kasnije univerzal- nakon svega, pitam se gdje je. Možda ju
Vidio sam te noći u snu svaki zastanak na sprava mu je bila trešnja. U pozadini, je uzeo jedan od onih što su ga tukli ili
na putu. Ili mjesto gdje su se legionari zapu- sa strane, stoji dječak, moj vršnjak i prija- se sama vratila u zemlju. I skrila u ko-
tili. Nije ih jednostavno danas prepoznati telj, vjerovatno najveći gimnastički talent rijenje trešnje. To je pitanje na koje ne
iako je mreža puta više-manje dokazana i s ovih prostora. Zdravko. Nadimak mu je znam odgovor. I možda ga nikad neću
potvrđena. Klupko rimskih putova. naravno Patak. dobiti. n

STAV 30/9/2022 51