Page 52 - STAV broj 395

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (132)

NE MOŽE INSAN ZAMISLITI ŠTA

JE BOMBA DOK NE EKSPLODIRA

BLIZU TEBE U MRAKU

Nekoliko mrtvih četnika ležalo je uokolo, ali nismo se zaustavljali, tražili smo mitraljez. Sve
vrijeme pitao sam se zašto iz njega ne pucaju. Ušli smo unutar mitraljeskog gnijezda. Četnik
pogođen u glavu i zavaljen naprijed i dalje je držao ručke teškog mitraljeza. Dugi redenik

presijavao se na jutarnjoj svjetlosti koja je ulazila kroz puškarnicu. Pogođen je na samom
početku napada i niko od njihovih nije u onoj halabuci ulazio u rov.

Piše: Amir HASANOVIĆ
za ponoći smo stigli na položaje prema čet- okupljeni oko Fikreta dok nam je pokazivao uho: “Drži glavu dolje! Drži glavu dolje!” Mo-
ničkim rovovima na Požarikama. Nakon pravac daljnjeg kretanja. “Vidite, momci, gao sam mu reći da se ne treba brinuti. Znao
ofanzive “Istok 94” stvorili su se preduvjeti četnički grudobran udaljen je oko sto dvade- sam na temelju kakvog-takvog iskustva iz rata
Iza poravnavanje linija na ovom dijelu rati- set metara. Naša je jedina šansa da stignemo da se u mračnoj noći i kiši ne može vidjeti čo-
šta. Još je kišilo i bilo je vrlo mračno, ali vjetar onamo u tome da se krećemo bez buke. On- vjeka na udaljenosti od preko sto metara. Bilo
je bio oslabio. Blato je bilo neizrecivo. Staze dje smo izviđajući uočili teški mitraljez koji je mnogo važnije hodati tiho. Kad bi nas čuli,
kroz polje žita bile su klizave poput skijaških je djelovao prethodnih dana po nama i našoj bili bismo gotovi. Trebali bi samo prošarati
staza zimi. Nigdje se nije moglo sigurno stati, liniji. Mora biti prvi neutralisan u početnom mrak svojim mitraljezima i našli bismo se u
a svuda su bile velike bare. Mnogo prije nego dijelu napada, inače ćemo imati velike proble- velikim problemima.
što smo stigli do mjesta gdje smo trebali na- me”, objasnio je Fikret. Ali na ovakvom močvarnom i blatnjavom
pustiti svoju tranšeju, svi su već po nekoliko “Slažem se u potpunosti s Fikretom”, šapu- tlu bilo se gotovo nemoguće nečujno kretati.
puta upali u kaljugu i puške su nam bile pre- ćući se oglasio Osman. “Ako akcija ne uspije, Ma šta mi pokušavali, noge bi upadale u bla-
krivene blatom. veoma ćemo se teško povući na tom prosto- to i svaki je korak bio: šljap-šljap, šljap-šljap.
Kod grudobrana je čekala grupica ljudi, ru koji mitraljez drži pod vatrom”, dodao je. Kao namjerno, i vjetar se smirio, uprkos kiši,
naša rezerva, uz liječnika i niz nosila. Natisnu- Krenuli smo polahko. Ja sam bio napri- noć je bila vrlo tiha. Zvukovi su se čuli daleko.
smo se kroz otvor u grudobranu i zagazismo jed s Mustafom i Benjaminom. Nisko pognu- Nastade grozan trenutak kad je neko od
kroz drugi kanal za navodnjavanje. Šljaptalo je ti, ali podignutih lica, šuljali smo se u gotovo nas lijevo udario o limeni predmet ili oružje.
pod nogama dok smo se polahko kretali. Svuda totalnoj tami, sa svakim korakom sve sporije. Pomislio sam da je to sigurno čuo svaki agre-
oko nas voda, a prljavo, sluzavo blato prelijeva Kiša nam je lagano udarala u lice. sorski vojnik stotinu metara uokolo. Ali ne,
nam se preko vrhova čizama. Kad se osvrnuh, vidjeh ljude koji su mi nikakva zvuka, nikakva odgovora metkom,
Vani, na travi, Fikret je čekao dok svi ni- bili najbliže, skupinu zgrbljenih sjena poput nikakva pokreta na četničkoj liniji. Sada smo
smo prošli. Popeli smo se na suhi dio terena velikih crnih silueta što sporo klize naprijed. već puzili polahko pored polomljenih stabljika
i rasporedili se u liniju prema ogradi na de- Ali svaki put kad bih podigao glavu, Benjamin kukuruza. Puzali smo dalje, sve sporije i spo-
snoj strani njive. Još je bio mrak. Čučali smo bi mi, odmah iza mene, prošaputao bijesno u rije. Ne mogu vam prenijeti kako je duboka

52 30/9/2022 STAV