Page 53 - STAV broj 395

bila moja želja da stignem tamo. Samo da sti- vidjeli kako jedna od njih eksplodira blizu vas i opterećeni puškomitraljezom i dodatnom
gnemo do udaljenosti za bacanje bombi i is- u mraku; danju postoji samo prasak eksplozije, opremom, rancem na leđima... Mislio sam da
paljivanje RB-a prije nego što nas čuju! U ta- u mraku uz to ide i zasljepljujući crveni bljesak. će me neki četnik čekati na vrhu. Ako opali iz
kvim trenucima čovjek ne osjeća čak ni strah, Bacih se na zemlju pri prvoj salvi. Sve sam te udaljenosti, neće me moći promašiti. Svašta
samo silnu nekakvu čežnju da prijeđe preko to vrijeme ležao na boku u ljepljivu blatu. Tek se insanu mota po glavi u tim momentima.
tla koje nas dijeli. bih povremeno uputio rafal iz puškomitraljeza Pucamo pojedinačno u siluete koje vidi-
Tako smo se beskrajno dugo prikradali da prema rovovima ispred nas. Pored mene Nijaz mo. Neki od četnika iskaču iz tranšeje i pucaju
sam počeo misliti kako smo otišli u krivom je pokušavao da na sigurno postavi svoj rede- prema nama povlačeći se prema šikari lijevo
smjeru. Tada u tami postadoše jedva vidljive nik. Za nekoliko je trenutaka zatutnjalo. Dvije od tranšeja. Jedan od četnika nije se povlačio i
tanke linije nečega crnjeg ispred nas. Bili su granate ispaljene iz naših ručnih bacača pogo- pucao je iz tranšeje na naše momke. Detonaci-
to četnički grudobrani friško kopani tek pri- dile su direktno u zemunice i tranšeju. Pod si- ja bombe, onda druga i utihnuli su pucnji koji
je dan i dva. Sad je bila vidljiva i linija naših vim nebom, koje je najavljivalo zoru, izvili su su dolazili prema nama. Sada se na jutarnjoj
boraca koji su se kretali polahko i nečujno do se stubovi svjetlosti i bljeskova. Podigao sam svjetlosti jasno vidjela cijela linija. Imali smo
kanala ispred nas. Činilo mi se nezamislivim se na koljena, izvukao osigurač, bacio bombu nevjerovatnu sreću da preko ovolike čistine
da bi tridesetak naših ljudi moglo u potpunoj i opet se i sam bacio dolje. Bomba eksplodira pređemo bez gubitaka.
tišini stići do rovova, dovoljno je bilo i naše dalje s desne strane, izvan grudobrana; strah Sporadično puškaranje i pokoja detonacija
disanje da nas oda. Pa ipak nekako stigosmo. mi je pokvario ciljanje, jer sam očekivao kad čuli su se dolje udesno. Osman nam javlja da
Četnički se grudobran sad vidio, nejasni će me metak pogoditi kada sam ustao. Upravo su i dolje četnici pomjereni i da čeka uvođe-
crni humak što se nazirao visoko iznad nas. u tom trenu druga bomba prasnu tačno ispred nje pomoćnog voda u liniju. Nevjerovatno, ali
Ispred nas se nalazila neka bodljikava žica na mene, tako blizu da sam mogao osjetiti vrućinu neprijateljska artiljerija uopće nije djelovala.
kojoj je bila isprepletana gusta trava. Osman eksplozije. Spljoštih se i zakopah lice u blato Spuštamo se prema glavnom rovu gdje
pokaza rukom da je polahko presiječemo. Be- tako snažno da sam ozlijedio vrat i pomislio smo mi napadali. Počesmo pretraživati polo-
njamin kleknu i poče prtljati: cak, cak. Stvar da sam ranjen. Kroz zaglušujuću buku začuh žaj. Nekoliko mrtvih četnika ležalo je uoko-
se nikako nije mogla prerezati u tišini. Iako kako neko govori: “Pogođen sam.” Bomba je lo, ali nismo se zaustavljali kod ljudi koji su
stara i ishrđala, čvrsto je stajala na visokim ranila dvojicu ispred mene i ne dotakavši me. ih iznosili, tražili smo mitraljez. Sve vrijeme
kočevima. Morali smo je isjeći zbog mogućeg Ustadoh na koljena i zavitlah drugu bombu. dok smo dolje ležali pitao sam se zašto iz njega
povlačenja, da bi bilo što lakše i bezbjednije. Benjamin je klečao na jednom koljenu i ne pucaju. Ušli smo unutar mitraljeskog gni-
Provukosmo se kroz nju na sve četiri. Bude s nekakvim zadovoljnim izrazom na licu pa- jezda. Četnik pogođen u glavu i zavaljen na-
li vremena da se razmjestimo, sve je u redu. žljivo pucao u bljeskove pušaka iz svoje auto- prijed i dalje je držao ručke teškog mitraljeza
Osman i Benjamin otpuzaše udesno. Ali ljudi matske puške. Fikret je pao ranjen i mislim Browning. Dugi redenik presijavao se na jutar-
iza, koji su bili raštrkani, morali su formirati da su ga povukli negdje natrag momci iz po- njoj svjetlosti koja je ulazila kroz puškarnicu.
red da bi prošli kroz uski otvor u žici, i upravo moćnog voda. Gledao sam u onoj pucnjavi iza Pogođen je na samom početku napada i niko
u tom trenu – bljesak i tresak s četničkog gru- nas pokušavajući pronaći pogledom Fikreta, od njihovih nije u onoj halabuci ulazio u rov.
dobrana. Straža nas je čula. Osman kleknu na ali nigdje nije bilo nikog ranjenog. Kleknuh Izašli smo napolje i sjeli na neku dasku po-
jedno koljeno i zamahne rukom poput kuglaša. pokraj Benjamina, izvukoh osigurač iz treće red tranšeje. Gore iza nas pojavio se Osman.
Njegova se bomba rasprsnula negdje iza gru- bombe i bacih je. Ovaj put nije bilo dvojbe. Skinuo je šljem i sjeo. Odijela nam se nisu vi-
dobrana. Smjesta je uslijedio žestok odgovor iz Bomba prasnu unutar grudobrana u samom djela od blata.
tranšeja pred nama, deset ili dvadeset pušaka, uglu, neposredno kraj mitraljeskog gnijezda. Poginuli su Nihad i Mirsad na samom ula-
provali iz četničkog grudobrana. Hamza je ispalio zolju koja je pogodila di- sku u tranšeju. Pokosio ih je mitraljez zajedno.
Na tren se mogla vidjeti svaka linija gru- rektno u rov s mitraljezom, ondje gdje i moja Nihad je bio mrtav na licu mjesta, Mirso je pre-
dobrana i tranšeje u vatrenoj svjetlosti. Ljudi bomba. Četnička vatra kao da je naglo popu- selio dok su ga iznijeli na cestu. Prisjetio sam se
koji su bili predaleko bacali su bombe i neke stila. Benjamin skoči na noge i zaurla: “Na- Nihadove supruge koja ga je ispratila na kapiji
su padale ispred grudobrana. Činilo se da svaka prijed! Juriš!” mašući mu dugo rukom, dok je drugom rukom
puškarnica bljuje mlazove plamena. Jurnusmo uz nizak strm nagib na kojem u naručju držala njihovu trogodišnju kćerku.
Uvijek je ružno kad na vas pucaju u mraku je stajao grudobran. Rekao sam “jurnusmo”, Svi smo šutjeli. Gledao sam dolje preko
– svaki bljesak puške kao da je upravljen tačno u a “oteturasmo” bi bila bolja i primjerenija ri- grudobrana, negdje u daljinu. Kiša je po-
tebe. A najgore su bile bombe. Ne može insan ni ječ. Jer činjenica je da se ne možete brzo kre- novo pojačala. Više nam nije bilo važno što
zamisliti kako su grozne te stvari sve dok niste tati kad ste mokri i blatni od glave do pete kisnemo. n

STAV 30/9/2022 53