Page 46 - STAV 63 19.05.2016
P. 46

DRUŠTVO



         Piše: Izet PERVIZ
         Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ


                azga (ili zohva) je drvo koje osva-
                ja zapuštene prostore. Ne prođe ni
                nekoliko godina, a na mjestu ko-
         Bjem je čovjek okrenuo leđa isklija
          ona, kao da joj sjeme raznose džini. Pre-
          ma narodnom vjerovanju, krošnju bazge
          nastanjuju duhovi. Ona je, jezdi šapat iz
          duboke prošlosti, tajanstven most s mrač-
          nim podzemljem, a ako od nje napravite
          svirala, eto vam prilike da se došaptavate
          s onim svijetom.
            Nema te napuštene kuće a da pored nje,                             Na sjevernoj strani Stare
          u kakvom skrovitom uglu, nećete naići na                             željezničke stanice, izgrađene
          ovu biljku. Baš je takvo mjesto i ovdje, gdje                        pred kraj pretprošlog
          je ižđikala barem pet metara u visinu, usred
          Ilidže, i to uz sami nacionalni spomenik.                            stoljeća, uza sami zid stana
          Tu, na sjevernoj strani Stare željezničke                            za upravnika, dograđenog
          stanice, izgrađene pred kraj pretprošlog                             tridesetih godina prošlog
          stoljeća, uza sami zid stana za upravnika,
          dograđenog tridesetih godina prošlog sto-                            stoljeća, izrasla je bazga u
          ljeća, izrasla je bazga u pravog diva, uzdigla                       pravog diva, uzdigla se poput
          se poput hrasta i krošnjom natkrilila načet                          hrasta i krošnjom natkrilila
          krov i rastočene zidove. Kao da hoće reći                            načet krov i rastočene
          da ne diramo ništa, da je to sve njeno, da
          je ona simbol rađanja, ali i smrti. Puna je                          zidove. Kao da hoće reći
          opomene, a leđa joj, prema staroj cesti za                           da ne diramo ništa, da je to
          jug, čuvaju jasen, dva oraha i gorostasna                            sve njeno, da je ona simbol
          smrča. Njenu prijetnju podupire i ploča s
          natpisom urezanim u crvena slova ”Opa-                               rađanja, ali i smrti
          snost od rušenja”. Postavljena je na četi-
          rima stranama objekta koji samo što nije
          svom težinom blebnuo na zemlju. Zato,
          ne prilazi, majčin sine!
            Možete obići oko cijele zgrade još jed-
          nom, i bezbroj puta, ali nećete naći nikakav




































         46  19/5/2016 STAV
   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51