Page 49 - STAV 63 19.05.2016

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Dok gledam otvorenje džamije pokraj koje

sam odrastao
CARPE DIEM

Ne znam zašto, ali, kao dotaknut rukom po ramenu, podigoh
pogled i ugledah na šerefi Ferhadije nestašnog dječaka s

Piše: kojim sam išao u školu. U trenutku dok se pokušao sakriti.
Irfan HOROZOVIĆ Koliko je samo godina minulo otad

ednog je davnog dana ispred Fer- Književna pamćenja obiluju sjećanji- Također i njihovi pisci. Tako i sjajni ki-
hadije u Banjoj Luci neko šapatom ma na ovaj Horacijev stih. rgiski pisac Čingiz Ajtmatov (Чыңгыз
izgovorio moje ime. Zaista je bilo Neki su ljudi zaista bili umjetnici života. Айтматов) sa svojim romanom I duže no
Jtiho. Okrenuo sam se i nikog nisam Uživali su čak i u svojoj smrti (makar vijek traje dan (drugi prijevod na našim
vidio. Nijednog prolaznika nije bilo, niti na nju bili prisiljeni). Tako, naprimjer, prostorima Dan duži od stoljeća – oba zvu-
koga na prozoru ili vratima. A slova od Seneka, kojem je Imperator, njegov bivši če dobro) ispisuje, između ostalog, i svoju
kojih je satkano moje ime treperila su i učenik, naredio da se ubije, produžavao je priču o mankurtima, izuzetnu metaforu
dalje u zraku i pozivala me. Ne znam za- dan i svoju smrt u njemu. o pranju mozga.
što, ali, kao dotaknut rukom po ramenu, Dužinu i vrijednost dana čini se da Jedan dan...
podigoh pogled i ugledah na šerefi ne- bolje znaju kojima vrijeme mjere drugi. Tako su nekad pjevali dubrovački tru-
stašnog dječaka s kojim sam išao u ško- Zarobljenici. baduri odjeveni za neki mnogo stariji dan.
lu. U trenutku dok se pokušao sakriti. Opsjednuti. Jedan dan, samo jedan dan – odjekuje i
Koliko je samo godina minulo otad. Robijaši. danas po dubrovačkim kamenim pločama.
Više je od dvadeset godina on u Šved- Bolesnici. I sve se doima kao minijaturni ro-
skoj, a ja sam do Sarajeva putovao svo- Jedan poznati irski pisac, bolestan i man-dijalog. Između sebe i sebe.
jim putovima. napušten od svih (najpoznatiji po jednoj – Kako bi se ti ponašao da je život
Nekoliko smo se puta vidjeli za to slici koja nije platno nego naziv roma- samo jedan dan?
vrijeme u slučajnim ljetnim susretima na na) sjedio je za stolom u Parizu s mnogo – Nastojao bih se pretvoriti u vilin-
moru ili u zavičajnim krčmama nostalgije. mlađim ovdašnjim piscem koji je dijelio skog konjica.
Ponekad je toliko zapamćenja i uspo- većinu njegovih uvjerenja. Osim zatvora – Mnogo očiju i sprijeda i straga.
menskih podsjetnika u jednom danu da se koji su odredili kasne dane anticipatora Predator.
on čini neshvatljivo razuđenim i dugim. ponosnih parada. – Nisam to mislio.
Koliko samo dana može biti u jed- – Šta ste radili danas? – zapitao ga je. – Šta si mislio?
nom danu. Poznanik mu je ispričao sve čega se – Mislio sam na kratkovječnost.
Iskoristi dan. Svaki dan kao da je či- sjetio iz tog dana. – Da. To je vodeni cvijet.
tav život. Neki dio ovog Horacijevog sti- Stariji pisac nije bio zadovoljan. Ispri- – Kakav cvijet?
ha prevode u naš način života kao: “Ne čano je bilo daleko od umjetnosti života. – Tako se zove taj kukac.
ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti Nije ništa kazao. – Iliti insekt.
danas.” Može i tako, recimo, ali puni- Njegov pogled bio je dovoljan. – Iliti insekt.
ji je i bogatiji dio stiha ako se iz njega Mlađi pisac s kojim se družio sve je to – Bolje to nego insekticid.
čita upravo ono što je ostalo kao fraza. kasnije pomno zabilježio. – Insekticvit.
Iscrpi dan. Emilio Fernández El Indio snimio je S nekim je ljudima svaki razgovor
Živi ga punim životom. film Jedan dan života, koji je na poseban nemoguć.
Zaista, šta sve ima u jednom danu. način nastavio živjeti u mnogim našim Ima i onih s kojima se razgovor uvijek
I šta je sve u njemu moguće učiniti. zaboravljenim kinima, a tragična muzika preobrazi u nešto drugo.
Podsjećanje je to koliko često pro- preseljavala se na sve naše zabave kao po- Naša je umjetnost života s nama i onda
makne trenutak. Onaj trenutak u kojem seban začin. I meksička sudbina postala kad je nismo svjesni.
je Kairosov čuperak sreće. A Kairos je, je dio naše. Gledam na televiziji otvorenje obnov-
znano je, ćelav – jedino iznad čela ima taj Mnogi imaju svoj odgovor na dužinu ljene džamije pokraj koje sam odrastao.
mali čuperak sreće. Ko je jamio – jamio je. dana. Narodi i njihovo usmeno naslijeđe. I sad mi se čini da čujem svoje ime. n

STAV 19/5/2016 49