Page 48 - STAV 63 19.05.2016

DRUŠTVO

dokaže da je dotična persona bila slijepa
ili nije znala čitati.

MJESTO ZLOČINA
Južna strana, na kojoj se nekada ulazi-
lo u stanicu, okrenuta je ka centru Ilidže.
U dijelu koji se naslanja na Hasninu rad-
nju, pod krovom koji još nije klonuo, fa-
sada je obijeljena, a zavjese na prozorima
govore da ima onih koji borave ovdje i
noću. Uzalud čovjek otvara drvenu ogra-
du koja odvaja cestu od ulaznih vrata, i
uzalud zvoni, danas nećemo upoznati do-
maćine. Ali prijatno je iznenađen dobro
očuvanim drvenim lukom što se nadnio
nad prozore jedinog od nekadašnjih sedam
stanova u kojem neko još živi. Svoj hrbat
luk izbacio je pod samu strehu i napeo se
poput Atlasa, kao da podupire cijeli krov
iskrpljen limenim tablama. Tako zategnut,
on titra u blagoj dramatičnosti kao da bi
nam kazao kako njemu trebamo zahvaliti
što je ovaj dio zgrade još na nogama. Baš Možete obići oko cijele zgrade još jednom, i bezbroj puta,
taj detalj, ispod naglašenog kosog krova, ali nećete naći nikakav znak kojim bi se upućivalo da je
s raskošno ukrašenim drvenim strehama,
govori nam da je ovdje riječ o tipičnom riječ o nacionalnom spomeniku Bosne i Hercegovine. Na
primjeru “alpske arhitekture” austrougar- sjevernoj strani, gdje se kroz središnji dio nekada izlazilo
skog perioda, kako bi to kazali stručnjaci. na peron, bijela ploča prijeteći zamahuje crvenim slovima:
Tu se krije najveća vrijednost ove zgrade,
i zato je i proglašena državnim spomeni- ova bi se zgrada svakog časa mogla sručiti
kom. Drveni luk kao da je svjestan toga i
kao da ne dozvoljava da i ovdje dođe do građevinski inženjer, vlasnik staklarske godina, puno će vode proteći Željeznicom
havarije kao na susjednom dijelu. Tamo radnje koja je zatvorena uslijed straha od prije nego što odgovorni barem konzervi-
krova odavno nema, ni fasade, a iz golih obrušavanja stropa. Napokon je, kaže, us- raju cijelu zgradu i spriječe je da nekom
zidova već iskaču smrtonosne cigle. pio dobiti odobrenje da popravi krov iznad baci ciglu na tjeme. Razmišlja čovjek ova-
Prostor između dvaju glavnih dijelova svog poslovnog prostora. ko dok prolazi s prednje strane prostora
stanice ostao je ovih dana i bez onog ule- “Krov će biti privremen, ali potporne u kojem je nekada živio upravnik stanice.
gnutog krova improviziranog od ljepenke grede moraju biti urađene kao nekada”, Ispred njega promiču ploče sa strelicama
prekrivene ukovanim letvama. Ali nije ga kazuje Smajo, okrećući se prema glavnoj uperenim na obližnje zgrade: advokat,
odnio vjetar niti se stropoštao u hodnik cesti, izvinjava se, svaki se čas treba poja- knjižara, fotokopiranje, izrada ključeva,
kojim se nekad ulazilo u zgradu i izlazilo viti kamion s građevinskim materijalom. printanje. Ovješene su na željeznu ogra-
na peron. Skinuli su ga građevinski rad- Ako je suditi po ažurnosti ovog čovje- du poput opranog veša na štrik i, korak po
nici koji su u ovu zapuštenu kuću unijeli ka, ali i silnim opravdanjima i prebaciva- korak, kao kad listate karte, otkrivaju još
malo života. Uskoro dolazi i Smajo Bibić, njima odgovornosti u proteklih dvadeset jedno iznenađenje: usko dvorište uređeno
je brižljivo, a neka pažljiva ruka zasadila
je cvijeće. Razlog tome jeste spomen-ploča
Harisu Selmanu Ćati (1991–2014), koju su
na uglu podigli roditelji, brat i prijatelji i
uokvirili je “ljiljanušom”. Sve iznad ove
baštice u strašnom je kontrastu s brižno-
šću – zidovi sa skrunjenom fasadom, slijepi
prozori, krov izbušen na bezbroj mjesta i
odvaljeni crepovi koji prijeteći klize niz lim.
Iza ugla je opasno hodati. Na krovu
vrebaju odmetnuti crepovi napeti poput
izgladnjelih orlova. Čovjek se odmiče od
zida, zaobilazi oko velike smrče i postaje
svjestan da je načinio cijeli krug. Evo nas
ponovo kod bazge. Eto, ovim tekstom, kao
kakvom trakom upozorenja, opasali smo
cijelu stanicu. Može biti crvena, s bijelom
lobanjom i ukrštenim kostima: “Opasno
po život”, ili žuta: “Mjesto zločina”, sve-
jedno je, samo da niko ne strada dok se
odgovorni ne dozovu pameti. n

48 19/5/2016 STAV