Page 94 - STAV broj 304-305
P. 94

KULTURA



          Fajko Kadrić, autor historijskog romana “Udovičke zemlje”

          PANDEMIJA JE OTEŽALA



          PUT KNJIGE KA ČITAOCIMA





                                            “Ako je suditi po Dervišu Sušiću, Isnamu Taljiću i meni,
                                            Vlasenica baštini sklonost ka dobroj priči i književnosti. Sva

          Razgovarao: Amir SIJAMHODŽIĆ      trojica smo odrastali na usmenoj predaji. Bezbroj velikih
                                            pripovjedača otišlo je između nas ne zabilježivši se, tako da
                                            sebe, najčešće, doživljavam kao njihovog pisara, pogotovo
                                            sam to u romanu Udovičke zemlje.”


                 njiževnik Fajko Kadrić rođen je   i dokumentarne proze. Nakon njenog izla-  Šabić – pisac, Mehmed Hodžić – tadašnji
                 u Skugrićima kod Vlasenice 1965.   ska iz štampe, pitanja tipa zašto ne pišem   direktor biblioteke, potom Fahrudin Sina-
                 godine. Osnovnu školu završio je   i kada ću i sam konačno objaviti svoje rat-  nović – pisac, novinar i publicista, i mnogi
         K u Cerskoj, a srednju u Sarajevu.   ne memoare, dnevnike ili pjesme postala   drugi. S ove vremenske distance, to je kolo-
          Prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu radio   su prečesta. To bi, možda, trajalo i sada da   plet okolnosti koji je kumovao tome. Kale-
          je u zvorničkoj bolnici, a u toku agresije na   kalesijska biblioteka nije raspisala konkurs   sija je u bliskoj prošlosti često promovirana
          frontovima širom BiH spašavajući ljudske   za najbolju zavičajnu priču. Nisam imao iz-  pežorativnim novinarskim ispadima, tako
          živote. Nakon rata, do penzioniranja, radio   govor za ne poslati je, a falilo mi je hrabrosti   da ljudi kojima je stalo do istine, na polju
          je u minskom polju kao profesionalni voj-  da je pošaljem. Ako bi trebalo da detekti-  kulture, ulažu napore da razbiju stereotip
          nik. Od srednjoškolskih dana pa sve do rata   ram krivce mojoj raspisanosti, oni su Azir   zaostale bosanske kasabice.
          pisao je poeziju, a nakon toga okrenuo se
          prozi. U zvanične književne vode uplovio
          je 2013. godine, kada mu je na konkursu
          Zavičajne priče u Kalesiji nagrađena pripo-
          vijetka Sahat sa posvetom. Poslije toga na-
          građivan je na više domaćih i regionalnih
          konkursa za najbolju kratku priču ili pje-
          smu. Do sada je Fajko Kadrić objavio dvije
          zbirke pripovijedaka i dva romana. Povod
          za razgovor s Kadrićem njegov je roman
          Udovičke zemlje, nagrađen od strane Fon-
          dacije za izdavaštvo 2019. godine.
          STAV: Vaša prva knjiga pripovjedaka Ko
          još pjeva dok umire objavljena 2014. godi-
          ne doživjela je tri izdanja. Bila je to prava
          potvrda Vašeg književnog dara, ali i dobar
          išaret za ono što će uslijediti. Međutim,
          godinama prije toga pisali ste za svoju
          dušu, a tek poneku priču znali objaviti na
          stranicama lokalnih novina. Šta je ustvari
          bilo presudno da se odlučite poslati svoju
          prvu, a onda i još nekoliko priča na knji-
          ževne konkurse u državi i regiji?
          KADRIĆ: Presudna je činjenica da sam,
          osim poezije, (doduše neredovno) pisao i
          dnevnik i da su neki znali za to. S obzirom
          na to da se radilo o ratnom periodu, moj
          prijatelj Azir Šabić me zamolio da za nje-
          govu drugu knjigu Drina ih odnijela posu-
          dim dio svojih sjećanja. Pomenuta knjiga
          žanrovski je kombinacija ratnog dnevnika



         94  31/12/2020 STAV
   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99