Page 92 - STAV broj 304-305
P. 92

PRIKAZ



                                            Proza sa šest čula

                                            BOL, ZAČUDNOST,
          Piše: Željko GRAHOVAC



                njiga koja je pred nama sadrži
                ukupno devetnaest naslovljenih   NEVJERICA I
                fragmenata, od kojih većinu ne
         Kbismo mogli nazvati pričama:
          možda bi najbolje bilo poslužiti se žargon-
          u magnovenju raskriju pred nama, kao da  PROSUTOST PRED
          skim izrazom – “fleševi”, koji značenjski
          pokriva situacije, stanja ili zbivanja što se
          su izronili iz mraka i potom naglo osvijet-
          ljeni. Autor se i u detaljima organizacije i
          uređenja teksta potrudio da apostrofira tu   KREATURAMA I
          krhotinsku prirodu ovih kratkih proza: na-
          slovi su dati u kosim zagradama, bez upo-
          trebe velikog slova, samo s boldiranjem
          riječi u naslovu. Ne samo da se ovaj ruko-  ČINIMA ZLA
          pis otima svrstavanju u žanr priče ili pri-
          povjedne proze – on se isto tako ne može
          uklopiti ni u vrsnožanrovska određenja   Almir Zalihić, Tuga je golub u bijelom, “Knjigoljubac”,
          novele i kratkog romana – i čini nam se da
          je to i tako upravo i htio autor ispisujući   Brčko, 2020.
          ovu neobičnu knjigu... Potpuno svjesno i
          s predumišljajem, on odustaje od svih po-
          znatih okvira i standarda organizacije i ar-  smrtne opasnosti. Začudni košmarni sno-  zbivanja: sve što se, kao, zbiva možda se
          tikulacije proznog teksta, a razlog se čini i   vi tu su, na samom početku, u prve dvije   ustvari već desilo (iako je moguće isto tako
          više nego dovoljnim: sadržaji koje obrađuje   dionice rukopisa, da nas uvedu postepe-  da će se tek desiti); hrupnja, uzastopnost i
          svrstavaju se u domen paklenskih doživlja-  no u to što se (ni po sadržaju, ni po in-  potpuna alogičnost snova kazuju nam ono
          ja, iskustava i muka kojima su bile izložene   tenzitetu) ne bi moglo nazvati stvarnošću:  najvažnije – da se sve što će uslijediti za-
          žrtve Agresije na Bosnu i Hercegovinu de-  “Sanjao je: neko mu potkopava zid   pravo ne može ispričati, iskazati, da likovi
          vedesetih godina prošlog stoljeća, žrtve tog   kuće prema sokaku i stavlja u njega ek-  koji će se dalje spominjati u knjizi zapravo
          surovog i besmislenog rata protiv čovjeka   sploziv. (...) Nema rupe i nema nikakvog   i nisu jasno ograničeni i uokvireni u svoju
          i čovječnosti (s kojim je tranzicija na ovim   eksploziva, ali on čuje fitilj kako šišti, kako   uposebljenu upojedinačenost, da se oni s
          prostorima konačno poprimila obrazinu i   gori, ide za tim šištanjem, traži ga, ali ne   imenom i oni bez imena neće gotovo ni po
          oblik kataklizmičkog, pa potom i postka-  može da ga nađe. Obilazi oko kuće i čuje   čemu razlikovati... i da sama štastvenost,
          taklizmičkog rasapa humanuma i svijeta   vjetar kako šumi u suhoj travi.”  sadržajnost doživljavanog i iskazivanog
          u kojem smo dotad živjeli).          Izvanredni opisi sablasno-snovitih pej-  (koliko god bila prepoznatljiva, s obzirom
                                            zaža i doživljaja nerijetko se primiču nivou   na ratne strahote koje su se zbilja dešavale
          LIKOVI PREPUŠTENI KOŠMARIMA NA    poetskog očuđenja – iako opšti ton naraci-  i za koje mi već znamo) jeste u svojoj suštini
          MILOST I NEMILOST                 je ostaje sasvim suzdržan; ovakve efektne   iz domena paklenski nestvarnog.
            Nit koja bez prekida spaja i povezu-  ekskurse u domen somnambulnog, kad je   “Murisov se glas mijenja, gubi meh-
          je ove krhotine – to je nestvarni, gotovo   riječ o savremenoj proznoj produkciji na   koću i postaje suh, zastrašujući i ropćući:
          onostrani doživljaj boli, začudnosti, ne-  našem jeziku, pravio je, recimo, Vojislav   Ne mogu da zaspim ovdje!
          vjerice i prosutosti pred kreaturama i či-  Radojković u svom sjajnom romanu Pa-  Hanka hoće da progovori, ali su joj
          nima zla: atmosfera koju autor uspijeva   tuljci broje do sedam. Kap košmarne strave,   usta kao stijena.
          dočarati i održavati kroz cijeli rukopis   koju valja pažljivo spustiti u vodu teksta –   Muris govori, a glas mu je cipela ukalja-
          (ako pokušamo obuhvatiti svih šest čula   da se čitalac pripremi za ono što slijedi...  na blatom: Sreća je što je groblje blizu
          u okviru kojih se očituju prisutnost i po-  “Oni vode njenog Murisa u nekakvu   kuće. Baš mi je žao ljudi ukopanih na
          stojanje čovjeka na ovom svijetu) – jeste   široku, zelenu zemlju. Tuga je bila golub   grebljima daleko od domova, pa su pri-
          atmosfera nestvarne tišine, muklosti ili   u bijelom. On uplašen leti pod pljuskom.   morani da prespavaju u svojim rakama.”
          čak nijemosti, boja tmine ili polutmine (sa   Sanak se javi kao dijete tužnih očiju s bi-  Nema nikakvog načina da se jasna
          svjetlošću koja probija samo da bi ogoljela   jelim cvijetom u ruci i pjesmom od toplog   razlika uspostavi između stvarnog i ne-
          užas), miris smrti, nestajanja ili iščezava-  baršuna. Odjednom neko po vratima za-  stvarnog: rečenice same i njihov slijed za-
          nja, okus krvi u ustima ili praznine koja   lupa oštro i uporno.”    pravo funkcioniraju kao labirint iz kojeg
          se ne da ni zaustiti, grubi dodir udaraca,   Snoviti prizori i košmarni doživljaji   je nemoguće izaći:
          mrcvarenja i sakaćenja ljudskog tijela... i,   kojima su prepušteni na milost i nemilost   “Hankin plač razlegao se kroz mrkli
          napokon, neuhvatljiva, neodrediva i nei-  likovi (Muris Bunar i njegova žena Han-  mrak kao beskonačni jauk. Uskoro nad
          menljiva strepnja (nagovještaj, intuicija,   ka) imaju zadaću da potkopaju i ponište   kućom zavlada mir.
          prekognicija), koju onim tzv. šestim ču-  tok vremena, njegov kontinuitet, da ispre-  Hanka upali svjetlo, stade pred ogle-
          lom osjeća svako biće dovedeno u blizinu   meću stavke u uzročno-posljedičnom nizu   dalo i pažljivo se zagleda u vlastito lice.



         92  31/12/2020 STAV
   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97