Page 92 - STAV broj 304-305
P. 92
PRIKAZ
Proza sa šest čula
BOL, ZAČUDNOST,
Piše: Željko GRAHOVAC
njiga koja je pred nama sadrži
ukupno devetnaest naslovljenih NEVJERICA I
fragmenata, od kojih većinu ne
Kbismo mogli nazvati pričama:
možda bi najbolje bilo poslužiti se žargon-
u magnovenju raskriju pred nama, kao da PROSUTOST PRED
skim izrazom – “fleševi”, koji značenjski
pokriva situacije, stanja ili zbivanja što se
su izronili iz mraka i potom naglo osvijet-
ljeni. Autor se i u detaljima organizacije i
uređenja teksta potrudio da apostrofira tu KREATURAMA I
krhotinsku prirodu ovih kratkih proza: na-
slovi su dati u kosim zagradama, bez upo-
trebe velikog slova, samo s boldiranjem
riječi u naslovu. Ne samo da se ovaj ruko- ČINIMA ZLA
pis otima svrstavanju u žanr priče ili pri-
povjedne proze – on se isto tako ne može
uklopiti ni u vrsnožanrovska određenja Almir Zalihić, Tuga je golub u bijelom, “Knjigoljubac”,
novele i kratkog romana – i čini nam se da
je to i tako upravo i htio autor ispisujući Brčko, 2020.
ovu neobičnu knjigu... Potpuno svjesno i
s predumišljajem, on odustaje od svih po-
znatih okvira i standarda organizacije i ar- smrtne opasnosti. Začudni košmarni sno- zbivanja: sve što se, kao, zbiva možda se
tikulacije proznog teksta, a razlog se čini i vi tu su, na samom početku, u prve dvije ustvari već desilo (iako je moguće isto tako
više nego dovoljnim: sadržaji koje obrađuje dionice rukopisa, da nas uvedu postepe- da će se tek desiti); hrupnja, uzastopnost i
svrstavaju se u domen paklenskih doživlja- no u to što se (ni po sadržaju, ni po in- potpuna alogičnost snova kazuju nam ono
ja, iskustava i muka kojima su bile izložene tenzitetu) ne bi moglo nazvati stvarnošću: najvažnije – da se sve što će uslijediti za-
žrtve Agresije na Bosnu i Hercegovinu de- “Sanjao je: neko mu potkopava zid pravo ne može ispričati, iskazati, da likovi
vedesetih godina prošlog stoljeća, žrtve tog kuće prema sokaku i stavlja u njega ek- koji će se dalje spominjati u knjizi zapravo
surovog i besmislenog rata protiv čovjeka sploziv. (...) Nema rupe i nema nikakvog i nisu jasno ograničeni i uokvireni u svoju
i čovječnosti (s kojim je tranzicija na ovim eksploziva, ali on čuje fitilj kako šišti, kako uposebljenu upojedinačenost, da se oni s
prostorima konačno poprimila obrazinu i gori, ide za tim šištanjem, traži ga, ali ne imenom i oni bez imena neće gotovo ni po
oblik kataklizmičkog, pa potom i postka- može da ga nađe. Obilazi oko kuće i čuje čemu razlikovati... i da sama štastvenost,
taklizmičkog rasapa humanuma i svijeta vjetar kako šumi u suhoj travi.” sadržajnost doživljavanog i iskazivanog
u kojem smo dotad živjeli). Izvanredni opisi sablasno-snovitih pej- (koliko god bila prepoznatljiva, s obzirom
zaža i doživljaja nerijetko se primiču nivou na ratne strahote koje su se zbilja dešavale
LIKOVI PREPUŠTENI KOŠMARIMA NA poetskog očuđenja – iako opšti ton naraci- i za koje mi već znamo) jeste u svojoj suštini
MILOST I NEMILOST je ostaje sasvim suzdržan; ovakve efektne iz domena paklenski nestvarnog.
Nit koja bez prekida spaja i povezu- ekskurse u domen somnambulnog, kad je “Murisov se glas mijenja, gubi meh-
je ove krhotine – to je nestvarni, gotovo riječ o savremenoj proznoj produkciji na koću i postaje suh, zastrašujući i ropćući:
onostrani doživljaj boli, začudnosti, ne- našem jeziku, pravio je, recimo, Vojislav Ne mogu da zaspim ovdje!
vjerice i prosutosti pred kreaturama i či- Radojković u svom sjajnom romanu Pa- Hanka hoće da progovori, ali su joj
nima zla: atmosfera koju autor uspijeva tuljci broje do sedam. Kap košmarne strave, usta kao stijena.
dočarati i održavati kroz cijeli rukopis koju valja pažljivo spustiti u vodu teksta – Muris govori, a glas mu je cipela ukalja-
(ako pokušamo obuhvatiti svih šest čula da se čitalac pripremi za ono što slijedi... na blatom: Sreća je što je groblje blizu
u okviru kojih se očituju prisutnost i po- “Oni vode njenog Murisa u nekakvu kuće. Baš mi je žao ljudi ukopanih na
stojanje čovjeka na ovom svijetu) – jeste široku, zelenu zemlju. Tuga je bila golub grebljima daleko od domova, pa su pri-
atmosfera nestvarne tišine, muklosti ili u bijelom. On uplašen leti pod pljuskom. morani da prespavaju u svojim rakama.”
čak nijemosti, boja tmine ili polutmine (sa Sanak se javi kao dijete tužnih očiju s bi- Nema nikakvog načina da se jasna
svjetlošću koja probija samo da bi ogoljela jelim cvijetom u ruci i pjesmom od toplog razlika uspostavi između stvarnog i ne-
užas), miris smrti, nestajanja ili iščezava- baršuna. Odjednom neko po vratima za- stvarnog: rečenice same i njihov slijed za-
nja, okus krvi u ustima ili praznine koja lupa oštro i uporno.” pravo funkcioniraju kao labirint iz kojeg
se ne da ni zaustiti, grubi dodir udaraca, Snoviti prizori i košmarni doživljaji je nemoguće izaći:
mrcvarenja i sakaćenja ljudskog tijela... i, kojima su prepušteni na milost i nemilost “Hankin plač razlegao se kroz mrkli
napokon, neuhvatljiva, neodrediva i nei- likovi (Muris Bunar i njegova žena Han- mrak kao beskonačni jauk. Uskoro nad
menljiva strepnja (nagovještaj, intuicija, ka) imaju zadaću da potkopaju i ponište kućom zavlada mir.
prekognicija), koju onim tzv. šestim ču- tok vremena, njegov kontinuitet, da ispre- Hanka upali svjetlo, stade pred ogle-
lom osjeća svako biće dovedeno u blizinu meću stavke u uzročno-posljedičnom nizu dalo i pažljivo se zagleda u vlastito lice.
92 31/12/2020 STAV