Page 93 - STAV broj 304-305
P. 93
udaran i mučen lokalni fotograf Asaf So-
ldo od “vojnika” koji su zaposjeli mjesto
i iživljavali se na civilima:
“Kad su vojnici ušli u kuću, pokraj
Asafa zatekoše nevjestu.
Vojnici se podijeliše u dvije grupe. Jed-
na izvede Asafa, a druga nevjestu.
Asafa su odveli i više ga niko nije vidio.
Nevjestu su vratili nakon tri dana.
Bila je premorena, s trbuhom do zuba.
Iste noći se porodila.
Rodila je dijete s tri prsta.”
Autor je upravo ovim i ovakvim re-
dukcionizmom u organizaciji i kompozi-
ciji tekstova postigao maksimalan estet-
ski efekt – a da pritom nije ni u jednom
trenutku patetikom, povišenim tonom,
ukazivanjem na intenzitet doživljaja, ko-
rištenjem bilo kakvih ideologema, “sao-
sjećanjem” sa svojim likovima sam “ušao”
kao pripovjedač u mrak ovog štiva. Para-
doks na koji se mora obratiti posebna pa-
žnja, kad govorimo o duhovno-poetičkom
postavu i o izražajno-stilističkom profilu
koji karakteriziraju ovo književno djelo,
jeste taj – da “bezosjećajnost” naratora
postiže veći efekt saučestvovanja i uživ-
ljavanja čitaoca u ovu tešku i pretešku
tematiku i problematiku nego što bi to
mogla bilo koje vrste aktivna uključe-
nost njegova u sadržaje i zbivanja što ih
pripovijeda. Čim somnambulnije – tim
stvarnije ispostavlja se sve to što se zbiva,
čim okrnjeniji – tim efektniji iskaz, čim
hladnije i suzdržanije – tim potresnije i
sugestivnije pripovijedanje...
Majstorstvo rasnog pisca ovdje dolazi
do izražaja i kao suvereno uspostavlje-
ni i održavani balans između narativne
redukcije i poetskog očuđenja; i kao od-
mjerenost i pogođenost u odabiru sadr-
žaja, na jednoj, i načina njihovog “pre-
lamanja” i oneobičavanja u jeziku, na
drugoj strani; napokon, treba posebno
naglasiti autorsku vještinu u komponi-
U tom času porobljena zemlja i zele- Majstorstvo rasnog ranju djela – zahvaljujući kojoj se cjelina
na zemlja imale su zajedničko nebo, sa- rukopisa zaokružuje / dovršava u nepre-
činjeno od krupnih suza.” pisca ovdje dolazi do kinutoj fragmentarnosti / nedovršenosti
izražaja i kao suvereno pojedinih dionica. Upravo to djeluje na
MAJSTORSKI BIJEG OD PATETIKE čitaoca kao najveće “čudo oduhovljenja”
U narednoj dionici rukopisa Mahir uspostavljeni i održavani – koje zapravo ne možemo i ne trebamo,
Čolba vezat će zarobljenog neprijateljskog balans između narativne u recepciji rukopisa, “pripisivati” auto-
vojnika usred naselja uz stablo. Oko nje- ru: kao da se sama stvar (pripovijedano i
ga će se gnjevni civili okupljati s neskri- redukcije i poetskog doživljavano) sklapa i zaokružuje u cje-
venom mržnjom i željom da se na njemu lovitu / dovršenu strukturu. I upravo je
iskale za sva zla što ih doživljavaju. Mahir očuđenja; i kao to ono što pisca najviše uzdiže, nakon
će, nakon što ga dobro iscrpi, tog zaro- odmjerenost i pogođenost svega: u bilo kojoj konzistentnoj inter-
bljenika odvesti kod brice – koji će mu pretativnoj strategiji, u svakom modelu
skinuti kosu i bradu i učiniti da ni dru- u odabiru sadržaja, književnokritičkog pristupa ovoj knjizi
gima ni sebi samom ne bude prepoznat- na jednoj, i načina dolazi ponajviše do izražaja taj začudni,
ljiv. Potom će ga pustiti da ide u šumu... paradoksalni, gotovo bismo mogli reći
Ništa od priče; “fleš” koji stoji tako kako njihovog “prelamanja” i oksimoronski spoj / spregnutost krho-
stoji, sam za sebe. Odmah potom slijedi oneobičavanja u jeziku, na tinskog i zaokruženog, u samom kodu i
isto tako razmrvljena, zrnaste struktu- u samoj frekvenciji estetske ostvarenosti
re naracija – iz koje saznajemo kako je drugoj strani. ove Zalihićeve proze. n
STAV 31/12/2020 93
