Page 58 - STAV broj 397

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (134)
NISMO PRESTAJALI PUCATI,

PRSTI SE NISU MOGLI

ODVOJITI OD OKIDAČA

U jednom su momentu četnici ispod ceste zastali jer nisu znali gdje se nalaze, ili su primijetili da su upali u
“potkovicu”. Čule su se psovke i deranje o prevari i zamci. Nekoliko hrabrijih ili pijanih među njima jurišalo

je na rov u kojem su ih dočekivali Ekrem i Sudo, ali nisu daleko stigli. Popadaše kao snoplje. Neko je
vikao da se povuku, ali još jedna grupa nasrnula je na Ekremov rov. U tom trenutku Sudin mitraljez zašuti.

Piše: Amir HASANOVIĆ navaliti s pješadijom. Milina za gledati, S moje lijeve strane Suad je rasklopio no-
ali ne i za doživjeti. gare svog mitraljeza i namjestio se legavši
Omer je repetirao karabin i namještao ispred brdašca, koje mu je služilo kao ide-
rak se spustio mnogo brže na njemu optiku. Četnici su bili nepunih alan zaklon. Podigao je glavu i pokazao
nego što smo očekivali. Uto- tridesetak metara od nas. Spustih ruku na naprijed: “Je l’ stvarno misliš da će ove
nulo brdo u tminu i kao da cijev karabina i tiho mu kažem da se smi- budaletine krenuti po ovakvom mraku u
Mnas je neko pokrio crnim po- ri i pričeka da prođe granatiranje. Nabili napad?” Omer ga pogleda: “I ja sam tako
krivačem. Opet smo bili prepušteni na smo šljemove na glave i šćućurili se u rovu. mislio preksinoć, a vidio si šta bi. Samo
milost i nemilost našim ušima, pošto od Mine su počele padati po cijeloj livadi ti dobro otvori oči i oni će dobiti ono što
vida koristi nije bilo. Oko nas je bio pot- ispred nas. Neke od njih prelijetale su naš zaslužuju.”
puni mrak. položaj i padale dolje u šumicu. Nekoliko Ispred nas se protezala vijugava cesta
Omer se stisnuo kraj mene sa svojim ih se rasprsnulo u zraku udarajući u kroš- koja je vodila negdje gore u naselje. Cio
karabinom. Pomislih da se dobro držimo nje drveća; neke su prolazile kroz krošnje jučerašnji dan odozgo nas je tukao njihov
za svoje godine. Izdržali smo sve ovo vri- i padale na tvrdu zemlju eksplodirajući tenk. Sada se ponovo u mraku odozgo za-
jeme bez kuknjave i zvocanja. Momci su uz zaglušujuću buku. Geleri su fijukali na čulo brujanje motora nekih vozila.
sve ove nedaće hrabro podnijeli. sve strane, zabijali se u drveće, balvane, Oči su nam bile malo umorne od kon-
Deveti nam je dan na Krečanama. Ni- dizali prašinu. Nasreću, nisu pogodili ni stantnog buljenja u cestu i preko livade u
smo više znali ni koliko je napada bilo u jedan rov jer su mine padale svuda samo šumarak. Iznad šume počeli su se ukaziva-
ovo dana. Tri puta smo pomicali mi njih ne ondje gdje su četnici željeli da padaju. ti nebo i prvi znaci zore. Desno od nas, u
i oni nas. Ili su bili loši rukovatelji minobacačima, daljini, odjeknuše dvije detonacije i čuše
Fikret je polahko dobahuljao do nas. ili su imali krive koordinate. se rafali iz pješadijskog naoružanja. Do-
Sjeo je, naslonio se na brijeg, skinuo šljem Kad je granatiranje stalo, pripremili lazilo je i jutro, a s njim i neka strepnja,
i othuknuo: “Momci, svaka vam čast, ovaj smo oružje i čekali da se pojavi neprijatelj. osjećaj da dolazi kraj našem iščekivanju.
posljednji napad bio je najteži u ova tri
dana. Vjerujte mi da sam mislio, i ja i još
neki, da nećete izdržati. Ostali ste, za ra-
zliku od nekih junačina, onih koji su isko-
ristili prvu priliku da šmugnu s bojišta.
Mahsuz sam vam došao čestitati. Ujutro
vam ovdje dolazi pojačanje, mislimo da
je sutra presudni dan da ih slomimo.”
Ponudio nas je cigaretama, vratio šljem
na glavu i nestao u mraku dolje prema
šumici u kojoj su bila još dva naša voda.
Pomislih koliko će još dana ovo trajati
i koliko će nas se uspjeti odavde vratiti.
Dok sam o tome razmišljao, začuh potmu-
le zvukove iz daljine koji su najavljivali
kišu. Ali olovnu. Naši neprijatelji dobili
su mig od svojih izviđača, koji su uspje-
li snimiti situaciju, i kreću u napad. Mi-
nobacačima će malo očistiti teren, a onda

58 14/10/2022 STAV